hrvatski

Razmeđa religije i kulture. Uvod u znanosti o religiji.

Religija i sve njene manifestacije nije izoliran fenomen za sebe, nego sastavni dio ponašanja religioznog čovjeka uronjenog u povijest. Prvi dio udžbenika bavi se povijesnom fenomenologijom religije i daje njene najvažnije orise. Drugi dio u fokusu ima religiozne fenomene pod vidom psihologije polazeći od S. Freudovog utemeljenja pojmovnog aparata koji određuje sva kasnija istraživanja psihologije religije pa i religijskog fenomena uopće u njegovoj važnosti za razvoj kulture i ljudskog ponašanja. Sljedeće poglavlje promatra fenomen religije pod vidom sociologije religije preko suodnosa religioznog iskustva i procesa institucionaliziranja kao ključnog elementa prožimanja religije i kulture te prenošenja religijske kulture u uvjetima sekularizacije i sekularizma. Na kraju je udžbenik usmjeren na teologiju religije gdje se postavlja pitanje o tome što religiozni čovjek kaže o samome sebi kroz konceptualni teološki aparat koji se shvaća kao pojmovno, racionalno posredovanje religioznog iskustva i primordijalnog odnosa koji je, za razliku od fenomenologa, sociologa ili psihologa, za teologa ipak misterij koji se ne može zatvoriti u znanstvenu metodu ili pristup, koji je, dakako, legitiman i od pomoći i samoj teologiji i religiji u samorazumijevanju.

religija; kultura; psihologija religije; sociologija religije; teologija religije

nije evidentirano