hrvatski

Park prirode Kopački rit-važno stanište ugroženih vrsta saproksilnih kornjaša (Coleoptera)

Nekontrolirano iskorištavanje šumskih ekosustava, uklanjanje starih stabala koja predstavljaju stanište brojnim saproksilnim kornjašima, doprinijelo je sve većoj ugroženosti ove skupine. U Europi su stare šumske sastojine vrlo rijetke, a vrste koje ovise o takvim staništima imaju fragmentiranu rasprostranjenost. Na temelju crvene liste saproksilnih kornjaša Europe određeno je 436 ugroženih vrsta, a Republika Hrvatska je označena kao područje s velikim brojem ugroženih vrsta. Unutar Parka prirode Kopački rit očuvan je veliki broj starih stabala, osobito hrasta lužnjaka, koja predstavljaju pogodna staništa za saproksilne kornjaše. S ciljem utvrđivanja brojnosti i raznolikosti saproksilnih kornjaša provedeno je istraživanje od travnja do kolovoza 2014. godine unutar različitih šumskih zajednica: šuma hrasta lužnjaka i graba (Carpino betuli-Quercetum roboris), šuma bijele i crne topole (Populetum nigro-albae) i fragment zajednice šume bijele vrbe s kupinom (Rubeto-Salicetum albae). Cilj je bio utvrditi učinkovitost različitih metoda uzorkovanja koje se koriste za praćenje saproksilnih kornjaša: metoda prekinutog leta (dizajn pleksiglas i mreža), metoda lovnih klopki i metoda zračne klopke s atraktantom. Potrebno je i dati osvrt na ugrožene vrste saproksilnih kornjaša od posebne važnosti. Ukupno su bile postavljene 72 klopke koje su pražnjene svaka dva tjedna. Tijekom istraživanja je uzorkovano 1088 jedinki koje su svrstane unutar 14 porodica i 64 vrsta saproksilnih kornjaša. Najbrojnije porodice bile su Cerambycidae (strizibube), Cetoniidae (zlatne mare) i Lucanide (jelenci) s vrstama Cetonia aurata, Dorcus parallelipipedus i Valgus hemipterus. Najveći udio saproksilnih kornjaša utvrđen je u šumskoj zajednici hrasta lužnjaka gdje je bilo uzorkovano 620 (56, 99%) od ukupnog broja uzorkovanih jedinki. Najučinkovitija metoda uzorkovanja bila je metoda prekinutog leta s dizajnom mreža (483 jedinki). Na temelju IUCN statusa utvrđeno je tri gotovo ugrožene vrste (NT) (Cucujus cinnaberinus, Lucanus cervus, Gnorimus variabilis) dok su slijedeće tri bile nedovoljno poznate (DD) od kojih je zadnja i ugrožena vrsta (Protaetia affinis, Omoglymmius germari, Rhysodes sulcatus). Ovim istraživanjem je utvrđena velika zastupljenost vrsta koje se nalaze na Crvenom popisu saproksilnih kornjaša Europe što je izuzetno bitno za istraživano područje – Park prirode Kopački rit. Veliki broj rijetkih i ugroženih vrsta direktno podiže vrijednost i bogatstvo na utvrđenim područjima pronalaska te je stoga bitno u svrhu praćenja nastaviti s istraživanjem ove ekološke skupine kornjaša. Važno je sačuvati i održati vrijednost starih šumskih sastojina, čime se indirektno konzervira i faunistička raznolikost većine beskralježnjaka koji svoje stanište i mikrostanište pronalaze u starim, mrtvim ili umirućim stablima.

mrtvo drvo; ugrožene vrste; hrast lužnjak; Cucujus cinnaberinus

nije evidentirano