hrvatski

Lito-, bio- i kemostratigrafija naslaga donjega trijasa Vanjskih Dinarida (Plavno, Hrvatska)

Kontinuirani slijed sedimenata donjega trijasa impozantne debljine od 915 m istražen je lito-, bio- i kemostratigrafskim metodama na lokalitetu Plavno u središnjem dijelu Vanjskih Dinarida (okolica Knina). Profil Plavno obuhvaća stratigrafski raspon od ranog grisbahija do anizika što je bilo moguće dokazati determinacijom mikro- i makrofosila (konodonti, amoniti, školjkaši). Kontinuiranim mjerenjem ugljikovih izotopa (13C), prvi puta primijenjenim u istraživanju donjotrijaskog slijeda Dinarida, dobivena je izotopna krivulja koja je uz biostratigrafske podatke znatno pomogla pri detaljnijoj stratigrafskoj raščlambi donjotrijaskih naslaga usporedbom s referentnim krivuljama u Italiji, Kini, Indiji i Iranu (e.g. PAYNE et al., 2004 ; RICHOZ, 2006 ; HORACEK et al., 2007a, b). U najdonjem dijelu profila 13C izotopna krivulja ima niske vrijednosti (prosječno –3, 5‰) koje polagano rastu prema pretpostavljenoj granici grizbahij-dinerij (do –1, 5‰). Blizu te granice zabilježen je kratki pomak prema negativnim vrijednostima dok dalje kroz dinerij vrijednosti 13C izotopa rastu (s izuzetkom nekoliko kratkih, negativnih infleksija) da bi se nakon toga krivulja sasvim ustrmila prema granici dinerij-smitij, što je zabilježeno na mnogim poznatim donjotrijaskim profilima (e.g. HORACEK et al., 2007 a, b). U blizini te granice pojavljuje se maksimum od +5.2‰, a zatim slijedi strmi kontinuirani pad prema niskim, često negativnim vrijednostima u smitiju. Neposredno prije granice smitij-spatij zabilježen je nagli rast do drugog maksimuma (+5, 6‰) nakon čega slijedi skokovit pad u spatiju te polagani rast (do +1, 8‰) na granici spatij-anizik. Trendovi dobivene krivulje slijeda Plavno generalno se podudaraju s publiciranim podacima. Profil Plavno je litološki podijeljen u tri jedinice. Najstarije naslage profila (oko 40 m debljine) pripadaju neformalnoj jedinici „Dolomita“ starosti rani grisbahij što je potvrđeno nalazom konodontnih vrsta Hindeodus parvus (KOZUR & PJATAKOVA), Isarcicella isarcica (HUCKRIEDE), I. staeschei DAI & ZHANG. Kasni grisbahij, dinerij i smitij obilježeni su taloženjem jedinice „Siliciklastičnih naslaga“ podijeljene na donji interval (kasni grisbahij) gdje se talože tankoslojeviti crveni šejlovi, siltiti i pješčenjaci, te srednji i gornji interval (dinerijsmitij) koji se oba sastoje od srednje i debeloslojevitih crvenih šejlova, siltita i pješčenjaka proslojenih s ooidnim i bioklastičnim grainstonima. Na granici dinerij-smitij pojavljuje se Eurygnathodus costatus STAESCHE koji predstavlja marker za tu granicu (KRYSTYN et al., 2003 ; PAYNE et al., 2004, HORACEK et al., 2009) dok je u vršnom dijelu jedinice „Siliciklastičnih naslaga“ prisutna Foliella gardenae (STAESCHE). Najmlađi dio profila, spatijske starosti, obilježen je taloženjem jedinice „Madstona“ koju karakterizira izmjena sivih vapnenačkih madstona, lapora i kalksiltita uz prisustvo konodontnih vrsta Triassospathodus (T. ex gr. hungaricus (KOZUR & MOSTLER) i T. ex gr. triangularis (BENDER), školjkaša Eumorphotis venetiana HAUER i Promyalina te amonita Dinarites dalmatinus HAUER, D. muchianus HAUER, Tirolites sp. i Carniolites cf. carniolicus MOJSISOVICS. Karakteristike slijeda naslaga profila Plavno odražavaju uvjete taloženja prostrane epikontinentalne rampe (“epeiric ramp” sensu LUKASIK et al., 2000) uz uvjete marinske transgresije i bočnog premiještanja facijesa. Talozi epikontinentalne rampe odražavaju sedimentaciju na prostranom pasivnom, plitkom morskom prostoru blagoga nagiba, s dubinom mora do nekoliko desetaka metara, širine nekoliko stotina kilometara. U taloženju dominiraju olujni procesi (humčasta kosa slojevitost i tragovi utiskivanja) ali je uočen i utjecaj valova i plimnih struja. Plitkomorski uvjeti zadržali su se tijekom taloženja čitave donjotrijaske sekvencije. U spatiju se litologija značajnije mijenja od dominantno klastičnih u dominantno karbonatne taloge unutar kojih se nalaze dvije zone amonita. Unatoč prisustvu amonita, koje uobičajeno smatramo indikatorima pelagičkog okoliša, u smitijskim karbonatnim naslagama još je uvijek prisutan utjecaj oluja kroz prisustvo olujnoga laga (gastropodi, amoniti), humčaste kose slojevitosti i intenzivne bioturbacije u slojevima između oluja. Može se zaključiti da se taložni prostor produbio, ali se taloženje još uvijek događa iznad osnovice valova olujna vremena. Prostrano plitko morsko područje koje egzistira između dviju osnovica valova moguće je jedino u modelu taloženja na epikontinentalnoj rampi. Epikontinentalna rampa nema barijerne otoke, lagunu ili plimnu ravnicu te se utoliko razlikuje od donjotrijaskoga okoliša kako je interpretirano u Južnim Alpama (Italija) i Karpatima (Mađarska). Slično je i s izračunatom ratom sedimentcije. Iz izmjerene debljine naslaga donjeg trijasa i stratigrafskog raspona profila Plavno (prema COHEN et al., 2013), rata sedimentacije za naslage induana, u trajanju 0, 97 Ma, i iznosi 1m/3, 3 ka, dok je za naslage olenekija, 4 Ma, dobivena vrijednost od 1m/6, 7 ka što se razlikuje od izračunate rate sedimentacije u induanu za profile Južnih Alpa – 1m/6, 5 ka (BRANDNER et al., 2012) iz čega se može zaključiti o lokalno različitim uvjetima količine donosa materijala i subsidencije.

donji trijas; Vanjski Dinaridi; C-izotopi; konodonti

nije evidentirano