engleski

Poli-Art Glazbena vizualizacija-Likovna slušaonica - Dopunjeno i prošireno izdanje

Naslov dvostruko umjetničkog, ali i pedagoškog projekta Glazbena vizualizacija-Likovna slušaonica, njegova recipročnost, upućuje na značajnu povezanost dviju umjetnosti, na mogućnost različitih oblika izražavanja doživljaja glazbe, naročito kroz slikarstvo. Veza između ove dvije umjetnosti nije nepoznata, ali efekti njihove simbioze nisu dovoljno poznati niti prisutni u istraživačkom znanstveno-umjetničkom području. Projekat POLI-ART je posebno interesantan i kvalitetan zbog integrativnog pristupa upoznavanju umjetničkih sadržaja koji omogućava bolje razumijevanje kako same glazbe, tako i likovne sadržaje kroz individualni pristup svakom glazbenom ili likovnom djelu. Glazbeni i likovni pedagozi se ne slažu u potpunosti o potrebi/mjeri prisustva jedne ili druge umjetnosti u polju jedne od njih, ali se ne može negirati nevidljiva sila koja vuče konce i povezuje glazbu i slikarstvo. Povijest glazbe kao i poviujest umjetnosti imaju značajan broj primjera gdje je glazba bila inspiracija za umjetničku sliku i obrnuto - likovni sadržaj kao motiv za stvaranje neodoljive glazbe. A u novije vrijeme produkti ovih dviju umjetnosti su posebno značajni na polju psihologije: psiholozi/psihoterapeuti kroz tzv. vođene asocijacije koriste glazbu i likovno izražavanje doživljaja iste u svojoj praksi upoznavanja ličnosti. Sve su ovo naznake multidisciplinarnog karaktera projekta POLI-ART, Glazbena vizualizacija – Likovna slušaonica. Govoreći o glazbenom segmentu projekta, uočljivo je da faktura kompozicija ne izlazi izvanih okvira tzv. klasičnih muzičkih formi: 9 kompozicija za solo instrumente i 16 za komorne sastave svrstane su u varijacije na poznate i nepoznate teme, solo skladbe u obliku invencija, klavirskih minijatura i sl. Takve jasne glazbene forme u mnogome odgovaraju kao jedna vrsta didaktičkog materijala djeci i mladima različitih uzrasta za potrebe upoznavanja glazbene forme, analize harmonijskog jezika, slušanje glazbenih instrumenata koji su u značajnoj mjeri dio simfonijskog orkestra, ali isto tako značajno doprinose i proširenju fundusa hrvatske umjetničke glazbe. Glazbene forme, ali i zvučna sredstva korištena kao gradivni materijal upućuju na tonalitetni harmonijski jezik. Osim toga, zvučni utisak ima raspon od punoće i pokretljivosti tipične barokne dvodijelnosti (Moja želja u e-molu sa pikardijskim završetkom pisana za flautu, ali i violinu i neki drugi puhački i gudački instrument), mali polifonih formi (Troglasna invencija – Norina u C-duru ili in C) do impresionističke mističnosti (Klavirska minijatura u c-molu) pa bi se moglo govoriti i o elementima neoklasicističkog stila u skladanju. Skladatelj a istovremeno slikar iznosi ideje, daje mogućnost objektivizacije glazbenog doživljaja u raznobojnim formama slika.

Poli-art; sinestezija; doživljaj; umjetnost

Dopunjeno i prošireno izdanje, 2015 Recenzenti ove monografije su za glazbeno stvaralaštvo ; Ivo Josipović, Mirjana Babić Siričević, Silvio Foretić, Massimo Brajković, Đeni Radaković Dekleva, Snježana Dobrota, a za likovno stvaralaštvo ; Ivica Šiško, Branka Brekalo, Marija Brajčić, Dubravka Kuščević, Željko Škuljević, Vojislav Vujanović, Blaga Peterski.