hrvatski

Radnja oduzimanja stvari kod krađe i drugih imovinskih delikata

Kazneni zakon određuje oduzimanje stvari kao radnju počinjenja kaznenih djela krađe, teške krađe, razbojništva i neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari. Unatoč iznimnoj učestalosti navedenih kaznenih djela u sudskoj praksi te unatoč mnogim praktičnim dvojbama o tome što točno znači oduzeti stvar, ta je problematika u domaćoj literaturi zapostavljena kako na praktičnoj tako i na elementarnoj teorijskoj razini. S obzirom na to, u početnim dijelovima rada zadaje se teorijski okvir pojma držanja (faktične vlasti) kao temeljnog koncepta o kojem ovisi tumačenje radnje oduzimanja stvari. Zatim se prelazi na pojedinačnu analizu dviju sastavnica držanja: faktičnog odnosa vlasti i voljne komponente držanja. U nastavku se obrađuju praktični problemi do kojih dolazi u slučajevima faktične vlasti više osoba. U završnom dijelu rada radnja oduzimanja stvari razlaže se na dva elementa: prekid tuđeg držanja te zasnivanje vlastitog držanja. U sklopu prvog od tih dvaju elemenata traži se odgovor na sporna pitanja u domeni razgraničenja krađe i utaje (tj. pronevjere), dok se u okviru drugog razgraničava pokušaj od dovršenog kaznenog djela krađe.

kazneno pravo; krađa

nije evidentirano