engleski

Possibilities of application of magnetic susceptibility method for detection of possible anthropogenic contamination in protected areas of nature

Magnetski susceptibilitet je stupanj magnetizacije nekog materijala kao odgovor na primijenjeno magnetsko polje. Metoda određivanja volumnog susceptibliteta je jeftina i brza metoda i moguće je koristiti je kao indikator antropogenog zagađenja nekim metalima. Razvoj primjene magnetskih mjerenja u okolišnim istraživanjima započeo je tek u drugoj polovici 80-tih i 90-tim godinama 20. stoljeća. Istraživanje primjene ove metode na sedimentima započeli su Thompson i Oldfield (1986), a cijeli niz autora je koristi za različita istraživanja u geoznanostima. Ubrzo jedna od glavnih tema istraživanja postaje upotreba magnetskih mjerenja kao zamjena skupih i složenih kemijskih analiza u istraživanjima zagađenja. Više istraživanja je pokazalo da postoji visoka korelacija između distribucije magnetskih čestica i distribucije teških metala oko indrustrijskih područja, te je pokazano da je distribucija magnetskog susceptibiliteta usko povezana s taloženjem industrijske prašine i da se magnetska mjerenja mogu koristiti kao metoda za detektiranje prisustva teških metala u tlima. Većina autora suglasna je sa zaključkom da je ova metoda obećavajuća i pouzdana za identificiranje zagađenih područja. Budući da je ova metoda vrlo brza i jeftina, moguće je njome obraditi gustu mrežu točaka uzorkovanja, a onda na osnovu izrađenih karata magnetskog susceptibiliteta odrediti najbitnije točke na kojima će se izvesti i kemijske analize. Sve ovo znatno pojeftinjuje troškove kartiranja teških metala u okolišu i znatno doprinosi kvaliteti istraživanja stanja okoliša. Mjerenja magnetskog susceptibiliteta u Hrvatskoj se donedavno nisu koristila u svrhu procjene stanja okoliša. Prva ovakva mjerenja u Hrvatskoj izveo je Frančišković-Bilinski (2008) na uzorcima vodotočnih sedimenata iz sliva Kupe. Kao područje s najvišim vrijednostima magnetskog susceptibiliteta pokazao se donji tok rijeke Mrežnice, a ova anomalija potječe od nepažljivog odlaganja produkata izgaranja ugljena. Preliminarna mjerenja također su pokazala povišene vrijednosti magnetskog susceptibiliteta u gornjem toku rijeke Dobre, a ova istraživanja su još u tijeku u suradnji sa znanstvenicima iz SAD-a. Primjena ove metode pokazala se vrlo učinkovitom za detekciju onečišćenja u području izuzetnih prirodnih vrijednosti, kao što je npr. rijeka Mrežnica, za koju već godinama postoji prijedlog da ju se proglasi parkom prirode ili regionalnim parkom. Stoga se primjena ove metode može preporučiti i za brzo, jeftino i efikasno detektiranje mogućih antropogenih zagađenja i u različitim zaštićenim područjima prirode. Osobito bi bila pogodna za primijeniti u NP Krka i NP Plitvička jezera za utvrđivanje stanja sedimenata i sedre, te u NP Risnjak za utvrđivanje stanja sedimenata Kupe, kao i stanja tala u vršnom području Risnjaka, gdje je već ranije dokazana akumulacija određenih teških metala donošenih atmosferskim procesima iz industrijskih područja u Italiji.

magnetic susceptibility; contamination detection; sediments; soils; heavy metals; protected areas of nature

nije evidentirano