hrvatski

Autoimunosne bolesti - od patomehanizama do terapije

Autoimunosne bolesti predstavljaju posebnu skupinu mnogobrojnih i klinički raznovrsnih bolesti. su brojni poremećaji koji Nastaju kao posljedica gubitka imunološke tolerancije organizma na vlastite antigene, kao posljedica sinteze autoantitijela koja ili najkraće rečeno - radi se o bolestima kod kojih sam organizam napadaju vlastite stanice. Uzroci nastanka autoimunosnih bolesti su još uvijek nejasni i mnogi stručnjaci smatraju da ih je većina predstavlja odnosno bolesti uzrokovana tehnološkim i kulturnim napretkom i odmicanjem čovjeka od njegovog prirodnog okoliša (tzv. bolesti obilja). Također, za autoimunosne bolesti nema lijeka koji bi trajno otklonio uzrok, nego većina pacijenata doživotno ostaje na terapiji prilagođenoj bolesti od koje boluje. Autoimunosne se bolesti svrstavaju u dvije osnovne skupine: organski specifične i sistemske bolesti. Dok klinička slika organski specifičnih autoimunosnih bolesti ovisi o organu koji je zahvaćen, klinička slika sistemskih bolesti, osobito u ranoj fazi bolesti, nije toliko specifična, pa se postavljanje dijagnoze često odgađa. Dijagnostika autoimunosnih bolesti temelji se na obiteljskoj i osobnoj anamnezi, kliničkoj slici te različitim dijagnostičkim postupcima in vitro (npr. radiogram, ultrazvuk) i in vivo (laboratorijske pretrage). Llaboratorijska dijagnostika podrazumijeva određivanje nespecifičnih upalnimih pokazatelja (npr. SE, CRP, RF) te određivanjem velikog spectra autoantitijela. Opća načela u liječenju su postupno primjena četiri skupine lijekova. Stupnjevito liječenje započinje s protuupalnim lijekovima, potom se nastavlja s kortikosteroidima. Ako ne dolazi do poboljšanja pristupa se liječenju citostaticima, a u novije vrijeme biološkim lijekovima. Pri liječenju treba imati u vidu nuspojave primjenjivanih lijekova.

autoimunosne bolesti; patomehanizam; dijagnostika; terapija

nije evidentirano