hrvatski

Suradnja djece i odraslih

Suvremene konceptualizacije, politike i prakse djetinjstva ukazale su na socijalnu konstruiranost i strukturiranost djetinjstva i djece te na važnost interakcije u tvorbi suradnje različitih ishoda iz perspektive djece i perspektive odraslih. Konceptualizacije djece kao agentnih bića i onih koja jesu i koja nastaju, oprimjerene istraživanjima u predškolskom institucionalnom kontekstu, korištene su za elaboraciju suradnje djece i odraslih (roditelji i predškolski učitelji). Rezultati osobnih istraživanja interakcije odraslih (roditelja i predškolskih odgojitelja/učitelja) i djece u igri i učenju potvrdila su pretpostavke o kontinuitetu i diskontinuitetu u socijalnom posredovanju razvojnih postignuća u smislu relativne osposobljenosti za uspješno ponašanje u različitim aktualnim i potencijalnim okruženjima. Nadalje, potvrdila su pretpostavke o međudjelovanju sustava vrijednosti i praksi odraslih (roditelja i predškolskih odgojitelja/učitelja) te o tendenciji ka socijalnoj regulaciji u smislu socijalnog konformizma i uspješnosti iz perspektive budućnosti. Istraživanja dječje perspektive o vrtiću i školi potvrdila su dječju agentnost, koja se očituje u njihovoj svjesnosti o socijalnom usklađivanju s očekivanjima i praksama odraslih (roditelja, predškolskih odgojitelja i učitelja u školi). Interakcijska iskustva djece s odraslima (i drugom djecom) u obitelji i dječjem vrtiću u korelaciji su s njihovim očekivanjima, ponašanjima i postignućima u školi. Socijalna regulacija iz perspektive odraslih i socijalno usklađivanje iz perspektive djece potvrđuju važnost vrijednosti i praksi konkretnih sociokulturnih okruženja u tvorbi suradnje djece i odraslih u obitelji i institucijama odgoja i obrazovanja, kao i između njih. Suradnja odraslih i djece koju obilježuje značajna asimetrija u odnosu na kompetentnost i moć prepreka su ostvarivanju dijaloga različitih perspektiva kao pretpostavke međusobnog razumijevanja i postignuća iz perspektive djece i odraslih. Pretpostavljeni odgovor je u zajedničkim aktivnostima odraslih i djece koje su komplementarne, interakcije recipročne, moć distribuirana u smjeru od odraslih ka djeci. Uvid u prakse odraslih i dječja iskustva u svakodnevnim interakcijskim kontekstima djece jedan je od obećavajućih putova ka razumijevanju stvarnosti institucionalizacije djetinjstva i životnih tranzicija kao pretpostavke stvaranja zajedničkog polja međudjelovanja/suradnje između djece i odraslih.

djetinjstvo; djeca; odrasli; suradnja

nije evidentirano