hrvatski

Faktori pojavnosti požara u mediteranskom okolišu na primjeru Dalmacije

Požar je globalna pojava čija je problematika sve aktualnija. Definira se kao nekontrolirano, stihijsko širenje vatre po površini uzrokovano prirodnim faktorima i ljudskom aktivnošću. Kao najugroženije područje od požara u svijetu, uz sjevernoameričke šume bora i afričke savane, izdvaja se područje Sredozemlja. Hrvatska kao dio Sredozemlja suočena je sa sličnim problemima kao i druge mediteranske države. U razdoblju 1998.-2008. u Republici Hrvatskoj je izbilo 91 705 požara) od čega čak 31, 7% na području dalmatinskih županija. Također, 38, 9% opožarenih površina u požarima otvorenog prostora nalazilo se na dalmatinskom području. Pri analizi pojavnosti požara bitno je poznavati čimbenike, kako prirodnogeografske, tako i društvenogeografske, koji su najvažniji kod izbijanja požara i njihovog početnog širenja. Dobro poznavanje navedenih čimbenika nužno je zbog smanjivanja opožarenih površina te pripreme i vođenja preventivnih aktivnosti. U ovom radu analizira se oko 250 najvećih požara koji su izbili u dvije dalmatinske županije tijekom 2013. godine. Požari su georeferencirani prema podacima Državnog zavoda za zaštitu i spašavanje te su njihove karakteristike analizirane pomoću odabranih varijabli vegetacije, temperature zraka i niza demogeografskih varijabli. Također je analizirana prostorna distribucija požara pomoću globalnog i lokalnog Moranovog indeksa. Rezultati pokazuju da se područje šibenskog zaobalja i omiške Zagore izdvajaju kao područja statistički sklonija požarima, te da uz fizičkogeografske varijable, ulogu igraju i neki demogeografski procesi koji su u ovakvim istraživanjima najčešće zanemareni

požar; Dalmacija; faktor pojavnosti; Moranov indeks

nije evidentirano