hrvatski

Ustroj leksikona u konstrukcijskoj gramatici - primjer prijedloga u hrvatskom jeziku

U ovome se radu primijenjuje teorijsko- metodološki okvir konstrukcijske gramatike, te šire gledano okvir uporabnih modela jezika, kako bi se pokušao dati prikaz ustroja leksikona na primjeru prijedloga u hrvatskom jeziku. Prijedlozi su odabrani kao jezična građa budući da su u mnogočemu na granici leksikona i gramatike, leksičkih i funkcionalnih vrsta riječi, te je stoga njihova autonomija kao jedinica u leksikonu upitna, i predstavlja otvoreno područje jezikoslovnih istraživanja. U hrvatskim se gramatikama prijedlozi tako definiraju kao suznačne riječi, odnosno riječi koje svoje značenje ostvaruju tek u suodnosu s drugim, samoznačnim riječima. U teorijskom je dijelu rada tako dan opširan pregled teorija leksikona, pogotovo u odnosu s gramatikom kao drugom temeljnom sastavnicom jezičnog sustava, te se posebice fokusira i na opise sintaktičko-semantičkih opisa prijedloga i njihova mjesta u leksikonu iz različitih teorijskih perspektiva, supostavljajući i uspoređujući ponajprije strukturalističke opise, generativnu gramatiku i kognitivnu lingvistiku. Konstrukcijska gramatika, kao sintaktički usmjerena razrada kognitivnolingvističkih postavki o jeziku, zastupa usku vezu sintakse i semantike preko pojma konstrukcije, spoja forme i značenja koji djeluje kao pravilo u jeziku i sredstvo je za tvorbu raznolikih uporabnih obrazaca. Konstrukcije su tako također pojavnosti na razmeđi leksikona i gramatike, i u radu se zastupa teza da konstrukcije služe kao njihova poveznica. Odabir prijedloga u hrvatskom usredotočio se na primarne prijedloge, morfološki jednostavne prijedloge koji nisu izvedeni iz neke druge vrste riječi. Kako bi se istražila upravo granična pozicija prijedloga između leksikona i sintakse, analiza se usredotočila na regirane prijedloge, odnosno prijedloge koji u odnosu jake rekcije s glagolom, te se njihova značenja obično smatraju više gramatikaliziranim od njihovih drugih uporaba. Regirani prijedlozi prilagođen je termin iz engleske literature, te ga se u ovome radu po prvi puta uvodi u hrvatske jezikoslovne opise. U prikupljanju građe u radu se služilo dvama općim korpusima hrvatskoga jezika, web korpusom HrWac (1.9 milijardi pojavnica), te Hrvatskim Nacionalnim Korpusom (218, 6 milijuna pojavnica). Pored korpusa u prikupljanju se građe služilo jednojezičnim rječnicima hrvatskog jezika, ponajprije digitalnim rječnikom Hrvatski Jezični Portal (HJP). Dvostruka metoda provjere i prikupljanja građe rezultirala je bazom od 259 kombinacija glagola i prijedloga, od toga 102 neposvjedočene u HJP-u, koji su definirani, označeni prema domenama i istaknutim semantičkim obilježjima prijedloga. Iz prikupljane građe proizišle su dvije analize, jedna koja dijeli kombinacije glagola i prijedloga na metaforički motivirane idiomatizirane i gramatikalizirane, te druga koja ih klasificira s obzirom na osam domena u kojima se regirani prijedlozi pojavljuju. Navedene klasifikacije su nadalje pružile uvid u sintaktičko-semantičke specifičnosti regiranih prijedloga, kao i u procese idiomatizacije i gramatikalizacije koji djeluju na njih. U radu se stoga zastupa teza kako su idiomatizacija i gramatikalizacija usko povezani procesi u jeziku, te kako se pojmom glagolsko-prijedložne konstrukcije mogu obuhvatiti slučajevi regiranih prijedloga u jezičnim opisima kao pojavnosti na razmeđi leksikona i gramatike.

konstrukcijska gramatika; kognitivna lingvistika; konstrukcije; leksikon; prijedlozi; hrvatski jezik

nije evidentirano