hrvatski

Utjecaj priobalnog krškog vodonosnika na oceanološka, geomorfološka i ekološka obilježja područja Rovanjska - Modrič (Sjeverna Dalmacija)

Područje Rovanjske i Modriča primjer je kompleksnog priobalnog krškog vodonosnika s priobalnim izvorima, vruljama i povremenim tokovima koji mijenjaju oceanološka, geomorfološka i ekološka obilježja obalnog pojasa, mora i morskog dna. Tijekom 2013. g. u tom je području provedeno istraživanje čiji je cilj bio utvrditi opseg promjena i njihovu povezanost s geološkim i fizičkogeografskim uvjetima priobalja i zaleđa. Prva uzorkovanja i mjerenja na mjestima izviranja vode u moru i uz obalu obavljena su u siječnju 2013. Tada je zabilježena jaka aktivnost izvora i vrulja te aktivacija povremenog toka u uvali Modrič uzrokovana intenzivnim padalinama i istovremenim otapanjem snijega u ličkom zaleđu s kojim je istraživano područje hidrogeološki povezano. Mjereni su osnovni fizikalno-kemijski pokazatelji kvalitete vode (pH, temperatura i elektrovodljivost) radi proučavanja utjecaja slatke krške vode na morski geoekosustav. Drugi dio mjerenja i uzorkovanja obavljen je CTD sondom tijekom sušnog i iznimno vrućeg razdoblja u lipnju 2013., pri čemu su na više lokacija s broda i pomoću ronioca napravljeni dubinski profili temperature, saliniteta i gustoće morske vode. Dio uzoraka je laboratorijski obrađen. Istraživanje je pokazalo da je istjecanje podzemne vode u more stalno prisutno, ali da postoje velika sezonska kolebanja ovisna o meteorološkim prilikama u lokalnom slivnom području i zaleđu. Na temelju ranije obavljanih speleoronilačkih istraživanja vrulja poznato je da u razdobljima kada hidrološke aktivnosti nema, njihovim kanalima more prodire u unutrašnjost kopna nekoliko stotina metara. Mjerenjem temperature u siječnju dokazano je da je za istočnu obalu Jadrana uobičajena zimska izotermija vodenog stupca (s vrijednosti temperature 10-12°C) poremećena dotokom hladnije krške vode iz podzemlja jer je zabilježena temperatura površinskog sloja mora iznosila je 9-10°C. Lipanjskim mjerenjem dokazano je postojanje toplijeg površinskog sloja (27°C) s termoklinom na 2, 5 m dubine ispod koje se temperatura ravnomjerno smanjuje do dna (do vrijednosti 15-20°C). Udaljavanjem od obale zabilježen je porast temperature površinskog sloja vode koja je bila viša od očekivane. To je posljedica brzog zagrijavanja zbog miješanja s toplijom morskom vodom i visokih temperatura zraka (Tmax=29-35°C) u 7-dnevnom razdoblju koje je prethodilo mjerenjima. S obzirom na salinitet ljetni je vodeni stupac bio podijeljen na tri jasno izražena sloja: i) površinski do 0, 5 m dubine s niskim salinitetom (<12 psu) ; ii) sloj bočate vode (~12 psu) od 0, 5 m do halokline na 2, 5 m dubine ; iii) homogeni sloj morske vode s postupnim porastom saliniteta (do 36 psu). Dotok podzemne vode mijenja i morfologiju dna priobalnog mora jer se u vrijeme pojačane hidrološke aktivnosti iz krškog vodonosnika u more transportira i taloži veća količina suspendiranog materijala. Na taj se način oblikuju muljeviti i pjeskoviti plićaci koji definiraju geomorfološke značajke priobalja i staništa s pripadajućim biocenozama. Dotok podzemne vode u more mijenja njegova oligotrofna svojstva. O tome svjedoče bioindikatori poput populacije samoniklih dagnji u vrulji Zečica, uspješan uzgoj dagnji na nekoliko lokacija u okolici i priobalna vegetacija koja ukazuje na pojačani dotok slatke vode. S druge strane, pojačana eutrofikacija nije vjerojatna jer je istraživano područje slabo naseljeno, s nerazvijenom poljoprivredom pa je mala vjerojatnost onečišćenja podzemnih voda ispustima iz septičkih jama ili gnojivima.

krški vodonosnik; vrulje; priobalni izvori; svojstva morske vode; eutrofikacija

nije evidentirano