hrvatski

Čimbenici koji utječu na koncentraciju ureje u mlijeku

Urea, (H2N-CO-NH2), je diamid ugljične kiseline i krajnji produkt deaminacije aminokiselina odnosno metabolizma proteina kod sisavaca. Višak proteina se ne izlučuje nego se deaminira i prevodi u amonijak. Amonijak je otrovan za životinjska tkiva te se zbog toga u jetri prevodi u ureu. Određivanje ureje u mlijeku sve više nalazi primjenu zato što je dobar pokazatelj izbalansiranosti obroka za preživače u smislu odnosa proteina i energije. Određeni čimbenici utječu na koncentraciju ureje u mlijeku, a to su: pasmina, hranidba, stadij i redoslijed laktacije, sezona, broj somatskih stanica i tjelesna masa goveda. Kod preživača prilikom razgradnje sirovih proteina krme u prostoru buraga (rumen) i kapure (reticulum) dolazi do deaminacije aminokiselina, prilikom čega nastaje amonijak, kojega mikroorganizmi koriste za sintezu mikrobnog proteina uz prisustvo energije. Dio amonijaka koji nastaje u buragu se apsorbira u organizam, no iz razloga što amonijak štetno djeluje na organizam, odnosno na zdravlje životinje, prevodi se u ureu koja nije toksična. Urea se izlučuje mlijekom i mokraćom iz organizma ili se slinom vraća u probavni sustav (recikliranje).

Urea; mlijeko; koncentracija ureje; proteini; energija

nije evidentirano