hrvatski

Primjena koncepta usluga ekosustava u planiranju i upravljanju zelenim površinama Grada Zagreba

Gradovi su prostorni sustavi složene socijalne, funkcionalne, morfološke i geoekološke strukture. Jedan od elementa morfološke strukture su i zelene površine – omeđene otvorene površine različite namjene u čijoj strukturi, ovisno o fizičkogeografskim uvjetima i stupnju preobrazbe, prevladavaju vegetacija, te vodene, neizgrađene i/ili antropogene površine različitog stupnja utjecaja. Zelene površine kao ekosustavi posebnih značajki imaju važno mjesto jer utječu na gradski ekosustav u cjelini, a time i na gradsko stanovništvo kao njegov dio. Njihovo značenje moguće je procjenjivati putem usluga ekosustava. Prvobitna definicija usluge ekosustava tumači kao sve dobrobiti koje ekosustavi pružaju ljudima, no to je značenje vremenom prošireno i na druge žive dionike ekosustava, kao i na nežive dijelove prirode. Obuhvaćaju opskrbne, regulacijske, kulturne i podupirajuće usluge. Ovaj koncept je, iako nov u Hrvatskoj, važna osnova održivog korištenja prostora pa se očekuje njegova šira primjena u područjima održivog upravljanja prirodnim resursima, sektoru zaštite prirode te prostornom planiranju. Cilj istraživanja zelenih površina Grada Zagreba je integracija fizičkogeografskog, društvenogeografskog i biološkog pristupa u istraživanjima usluga ekosustava i njegovoj primjeni u planiranju, upravljanju i zaštiti prostora. Istraživanje se temelji na iskustvima prikupljenim u analizi brownfield i sličnih lokacija Grada Zagreba. Zadaci istraživanja su: izrada geoprostorne baze podataka, definiranje pojma gradskih zelenih površina, razvoj tipologije i klasifikacije, zatim analiza stanja, funkcija i usluga ekosustava gradskih zelenih površina, njihove mikroklime, vegetacije, tla te razine buke i ostalih poremećaja. Na bazi podataka prikupljenih mikroklimatskim mjerenjima analizirati će se bioklimatske razlike između zelenih i izgrađenih površina, ali i među zelenim površina različite morfologije što može biti jedan od kriterija tipa korištenja. Na odabranim primjerima istražit će se socijalne funkcije i način korištenja zelenih površina s obzirom na demografsku i socioekonomsku strukturu te dostupnost i gravitacijsko područje. Dostupnost je izuzetno važna za funkcioniranje prostora jer utječe na dosezanje dobara i usluga zelenih površina, sudjelovanje u različitim aktivnostima, socijalnu interakciju i bavljenje rekreativnim aktivnostima. S druge strane, ona na zelene površine može imati i negativan utjecaj kroz onečišćenja štetnim tvarima i bukom te defragmentaciju prostora. Socijalni aspekt obuhvaća analizu gustoće naseljenosti i prostorne distribucije zelenih površina te njihove povezanosti. Važno pitanje je kako zelene površine poboljšavaju životne uvjete i omogućuju zadovoljenje potreba različitih socioekonomskih skupina stanovništva. Posebno mjesto u tome ima valoriziranje kulturnih i socijalnih usluga ekosustava koje uključuju provođenje slobodnog vremena kroz rekreaciju, „bijeg od stresa“ i slične aktivnosti.

zelene površine; usluge ekosustava; baza podataka

nije evidentirano