hrvatski

Fonologija Rijeke Voćanske i voćanskoga kraja

Mjesto Rijeka Voćanska pripada području Voće (općina Donja Voća) na sjeveru Hrvatskoga zagorja, uz granicu sa Slovenijom. Riječanski govor, kao i govor cijeloga voćanskog područja, pripada među akcenatski najkonzervativnije hrvatske kajkavske govore (Ivšićeva skupina I. 1). Svojim je sjevernim dijelom voćansko područje u dodiru sa slovenskim Halozama. Akcenatski sustav čine tri naglaska te nenaglašena kračina i (prednaglasna) dužina. Sva su tri naglaska kontinuante odgovarajućih triju polaznih, starohrvatskih naglaska i jednako su distribuirani. Čuva se i kratki naglasak na otvorenoj ultimi, pri čemu ne dolazi do sekundarnog duženja prednaglasnog sloga. Od navedenoga odstupa određen broj riječi koje su prešle u drugi naglasni tip. Postoji i nekoliko primjera progresivnog pomaka staroga psl. cirkumfleksa. U neutralnim položajima, u kojima ne djeluju distribucijska ograničenja, vokalizam karakterizira sljedeći razvoj: – u dugom naglašenom slogu: ī > ī ; ( = ) > ie ; (ē = ) >  ; ā >  ; (ō = ǭ = ) > u͞ ; ū > ū ; vokali ī, , , ū nastali su i od naknadno produženih kratkih polaznih jedinica,  < naknadno produženih  = ə, a  < naknadno produženih o = ǫ =  – u kratkom naglašenom slogu: i > i ;  = ə > ẹ ; e = ę >  ; a > ḁ ; o = ǫ =  > ọ ; u > u – u kratkom nenaglašenom slogu: (i =  = ə) > i ; (e = ę) >  ; a > ḁ ; (o = ǫ =  = u) > u. Govor osobito karakterizira razvoj kratkih i dugih ǫ i  uz nazale u ḁ, a postoje i druge vokalske neutralizacije. U skladu s navedenim razvojem, i sufiks glagola II. vrste je nḁ < *nǫ. Slogotvorno se  čuva. Suglasnički razvoj karakterizira: (č = ) > ,  > većinom j, iznimno , ń > . Skupovi (*stj = *skj) > š, (*zdj = *zgj) > ž. Kod dijela starijih govornika provodi se neutralizacija nazalnih sonanata m i n na kraju riječi, i to tako da su u rezultatu moguća oba glasa i na mjestu polaznoga m i na mjestu polaznoga n.

hrvatski jezik; dijalektologija; kajkavsko narječje; fonologija; Voća

nije evidentirano