hrvatski

Fosilno pero iz srednjomiocenskih naslaga lokaliteta Bukova glava (Našice, Hrvatska)

Prilikom terenskih istraživanja 2014. godine na lokalitetu Bukova glava, u blizini Našica, pronađeno je izvrsno očuvano fosilno pero. Lokalitet se nalazi u sklopu aktivnog ležišta sirovine za cement, u krugu tvornice Našicecement d.o.o., u njenom jugozapadnom dijelu. Na lokalitetu prevladavaju fosiliferni srednjomiocenski (gornji baden-sarmat) karbonati. Fosiliferni lapori, u kojima je pronađeno fosilno pero, pojavljuju se u srednjim i gornjim dijelovima slijeda, a debljine su od nekoliko centimetara do 7 m. Horizontalno su laminirani sa čestom izmjenom svijetlijih i tamnijih lamina (PAVELIĆ et al., 2003). Na istoj slojnoj plohi nalazi se i brojna monotipska zajednica mekušaca Tellina (Moerella) donacina LINNÉ, što implicira dubljevodne, anoksične uvjete badenskog mora. Nalazi fosilnog perja iznimno su rijetki te je ovaj nalaz od velike važnosti, osobito zbog svoje dobre očuvanosti. Pero je sačuvano u sivo-crnom lapornom sloju debljine 5 cm nađenom na četvrtoj etaži ležišta. Na istom uzorku vidljivi su i ostaci tri fosilne ribe manjih dimenzija. Iz uzorka su izdvojeni i mikrofosili, od kojih su najbrojnije foraminifere, ostrakodi te fragmenti ribljega skeleta, najčešće preoperkulumi roda Callionymus. Mikropaleontološka analiza, na temelju koje će se moći odrediti detaljnija stratigrafska pripadnost, je u tijeku. Fosilno pero sačuvano je u ukupnoj dužini od 4, 3 cm i s najvećom širinom od 2, 2 cm. Cijelom dužinom dobro je vidljiv stručak (rachis) koji dijeli zastavicu pera (vexillum) na dva simetrična dijela. S obje strane dobro su vidljivi isperci I reda (rami) koji su u distalnoj polovici rjeđi i razgranatiji, dok su u proksimalnom dijelu gušće složeni. Isperci II reda (radii) nisu vidljivi. Na proksimalnom dijelu s obje se strane nalaze gotovo simetrične pjege najveće dužine 6, 7 mm i najveće širine 2, 2 mm. Usporedbom s perjem današnjih ptica utvrđeno je da je fosilno pero s lokaliteta Bukova glava najsličnije današnjim plijenorima (Gaviidae), te da je riječ o pokrovnom peru pripadnika roda Gavia sp. Plijenori danas naseljavaju samo sjevernu hemisferu, gnijezdeći se na slatkovodnim jezerima i zimujući duž morske obale u umjerenim klimatskim pojasevima (CARBONERAS, 1992). Te su ptice naseljavale i obale Paratethys mora loveći ribe, kojih je, sudeći po fosilnim nalazima s istog lokaliteta, bilo u obilju. Gaviidae se u fosilnom zapisu pojavljuju od kraja eocena, a vrlo su česte u mlađim slojevima (MLÍKOVSKÝ, 1998). Nađene su isključivo na sjevernoj hemisferi. Najstariji nalazi roda Gavia (Gavia egeriana ŠVEC, 1982) zabilježeni su u donjem miocenu Češke (ŠVEC, 1982), dok je u Europi najstariji nalaz vrste Gavia schultzi MLÍKOVSKÝ iz srednjomiocenskih naslaga Austrije (MLÍKOVSKÝ, 1998).

fosilno pero ; Gavia sp. ; srednji miocen ; Bukova glava ; Našice

nije evidentirano