hrvatski

Sudbina petrinjskog spomenika Stjepanu Radiću kiparice Mile Wod od 1929. do 1999.

Nakon tragične smrti Stjepana Radića, od posljedica ranjavanja u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 1928., diljem Hrvtaske javljaju se inicijative za podizanje spomenika omiljenom narodnom vođi, tada najpopularnije stranke - Hrvatske seljačke stranke. Takva inicijativa ponajprije je zaživjela u Petrinji, kraju u kojem je je hrvatski seljački pokret započeo i gdje je 1905. u nedalekoj Hrastovici i osnovana Pučka stranka, kasnije HSS. Odmah je oformljen Odbor za podizanje spomenika, a zadatak je povjeren kiparici Mili Wod, u to vrijeme nastavnici u Petrinji. Realistično izvedena portretna figura dovršena je za osam mjeseci te je 1929., na godišnjicu Radićeve smrti, spomenik izložen u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu. U Zagrebu kao i u Petrinji prihvaćen je s oduševljenjem. Taj će prvi spomenik Stjepanu Radiću ujedno postati i prvi spomenik na našim prostorima, rad jedne kiparice. Kompleksna politička zbivanja i zabrana djelovanja stranke udaljit će spomenik od javnosti sljedećih šest godina. Ne stigavši u Petrinju, pohranjen je u Hrvatskom seljačkom domu, nekadašnjoj palači Vranyczany, današnjoj Modernoj galeriji u Zagrebu. Potom je u srpnju 1935. spomenik postavljen u dvorištu Hrvatskog seljačkog doma, što će izazvati protest političkih struktura HSS-a u Petrinji budući da je nastao njihovom inicijativom i sredstvima građana Petrinje. Konačno je sedam godina nakon nastanka, u prosincu 1936., uz veliku svečanost i slavlje, stigao na davno predviđeno mjesto u Petrinji - Trg S.Radića. Na tom će mjestu biti do 1963. kada ponovno postaje politički "nepoćudan" te je sklonjen na manje istaknuto mjesto u glavni gradski park. Tijekom Domovinskog rata i okupacije Petrinje kao važan nacionalni simbol postat će objektom vandalskog iživljavanja okupatora. Spomenik je miniran i oštećen te mu se gubi svaki trag sve do 1998. kada je pronađen zakopan u jednom voćnjaku u blizini Petrinje. Pretrpio je teška oštećenja, no restauriran je i 1999. vraćen na izvorno mjesto.

Mila Wod; kiparstvo; 20. stoljeće; Petrinja; Stjepan Radić; spomenik

nije evidentirano