hrvatski

Odnos odgojitelja prema samovrednovanju dječjih vrtića

Sustavno samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj započelo je 2012. godine i od tada se kontinuirano provodi u vidu jednogodišnjih ciklusa prikupljanja podataka o funkioniranju ustanove, analize situacije i definiranja jednogodišnjih razvojnih planova (Muraja, 2012). Samovrednovanje je proces kojim se sustavno prati, analizira i procjenjuje uspješnost sveukupnog rada odgojno – obrazovne ustanove kako bi se trajno unaprijedila kvaliteta njezina rada i stvorilo poticajno radno ozračje (Vranković i Reberšak, 2008). Dosadašnja istraživanja iz područja samovrednovanja u Republici Hrvatskoj uglavnom se odnose na samovrednovanje škola (Bezinović, 2010., Vranković i Reberšak, 2008.), a u ovome radu fokus je na procesu samovrednovanja ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Na uzorku od 170 odgajatelja zaposlenih u dječjim vrtićima u RH ispitana su mišljenja o procesu samovrednovanja dječjih vrtića. Cilj rada je analizirati postoje li razlike u odnosu odgojitelja prema aktivnom sudjelovanju u tom procesu s obzirom na vrstu završene edukacije iz područja samovrednovanja. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine gdje su u prvoj skupini bili odgojitelji koji nisu prošli nikakvu vrstu edukacije, u drugoj skupini su odgajatelji koji su završili kolegij o samovrednovanju na diplomskom studiju i treća je skupina ispitanika koja je sudjelovala u kraćem stručnom usavršavanju. Dodatni je cilj bio utvrditi može li se, i u kojoj mjeri, na osnovu odnosa odgojitelja prema samovrednovanju i duljine radnog staža predvidjeti njihova spremnost za aktivno uključivanje u proces samovrednovanja vrtića. Rezultati pokazuju da se odgojitelji koji su tijekom diplomskog studija pohađali kolegij o samovrednovanju smatraju bolje osposobljenima od onih koji su završili neki oblik kratkotrajnog stručnog usavršavanja ili nisu ni na koji način bili educirani. Oni iskazuju i najveću spremnost za aktivno sudjelovanje u Timu za kvalitetu koji je odgovoran za provedbu samovrednovanja u njihovim vrtićima. Pri predviđanju motiviranosti za aktivnim sudjelovanjem u procesu samovrednovanja predškolske ustanove najznačajnijim prediktorima pokazali su se stavovi i znanje, odnosno oni odgojitelji koji su imali pozitivniji stav i veće znanje ujedno su i spremniji sudjelovati u timovima za kvalitetu.

obrazovanje odgojitelja; samovrednovanje predškolskih ustanova; odnos odgojitelja prema samovrednovanju

nije evidentirano