hrvatski

Zimmermannova kritika Jaspersovog egzistencijalizma

Započevši s Kierkegaardom javlja se u filozofiji i teologiji novi pravac nazvan egzistencijalizam. Iako su ove ideje u filozofiji poznate već od antičke filozofske misli moderni egzistencijalizam unosi u filozofiju veliki preokret. Naime, premještanje naglaska s esencije na egzistenciju otvorilo je put mnogim modernim filozofskim strujama. Jedan od poznatijih egzistencijalističkih mislioca bio je i Karl Jaspers. Inspiriran napose Kierkegaardom i Nietzscheom razvija svoju filozofsku misao počevši od graničnih situacija kao početaka filozofiranja. Rješenje Jaspers pronalazi u čovjekovoj slobodnoj odluci za život egzistencije namjesto opstanka u svijetu. Ostvarenje takve egzistencije nalazi se u transcendenciji koju Jaspers na više mjesta izjednačuje s Bogom. Zbog toga se o njemu govori kao o kršćanskom egzistencijalistu, iako postoje i suprotna mišljenja. Jedno od takvih je i ono hrvatskog filozofa i teologa Stjepana Zimmermanna. U svom djelu Jaspersov egzistencijalizam Zimmermann donosi kritički osvrt na Jaspersovu filozofsku misao. Glavni prigovor je agnosticizam, tj. Jaspesovo nijekanje razumske mogućnosti spoznaje Božje opstojnosti. Čvrsto stojeći na temeljima neoskolastičke misli Zimmermann nastoji pokazati njezinu suvremenost i obraniti njezine temeljne postavke, konkretno, mogućnost razumske spoznaje Božje opstojnosti. Time Zimmermann ne ulazi u raspravu samo s Jaspersom nego s cijelim nizom filozofskih autora, a naglaskom na Kanta. Iako u nekim dijelovima nedostatna, Zimmermannova kritika predstavlja pažnje vrijedan pokušaj dijaloga između egzistencijalističke i neoskolastičke misli.

egzistencijalizam; egzistencija; transcendencija; Bog; neoskolastika

nije evidentirano