hrvatski

BIOLOŠKA RAZGRADNJA ORGANSKIH TVARI U VODI‐ODABIR METODE HRN EN ISO 9439:2000 ILI HRN EN ISO 10707:2000

Biološka razgradnja je proces koji se neprestano odvija u prirodi i u kojem mikroorganizmi, prisutni u tlu ili vodi, razgrađuju organske tvari na jednostavnije molekule. Mikroorganizmima organska tvar koju razgrađuju služi kao izvor energije. Laboratorijski testovi biološke razgradnje imaju značajnu ulogu u procjeni utjecaja ispitivane tvari na okoliš. Supstance koje su biorazgradljive neće uzrokovati dugoročno štetne posljedice na okoliš, što podrazumijeva njihovu jednostavnu eliminaciju iz okoliša. Laboratorijski testovi opisuju kako možemo "izmjeriti" biorazgradivost organske tvari. Mjerenja mogu uključivati određivanje nastalog ugljik (IV)‐oksida kao konačnog produkta razgradnje (HRN EN ISO 9439:2000) ; smanjenje koncentracije otopljenog kisika koji je potrošen u procesu razgradnje ( HRN EN ISO 10707:2000), ili nekog drugog mjerljivog parametra. Konačni odabir metode biološke razgradnje (HRN EN ISO 9439:2000 ili HRN EN ISO 10707:2000) ovisi o fizikalno‐kemijskim karakteristikama ispitivane tvari (topljivost u vodi, hlapivost, svojstvo adsorpcije, toksičnost ispitivane tvari koja bi mogla inhibirati bakterijsku aktivnost i sl.), a koja je dostupna u tehničkoj dokumentaciji.

biološka razgradnja; metode; fizikalno‐kemijske karakteristike

nije evidentirano