nije evidentirano

Studija energetskog sektora Bosne i Hercegovine: Modul 9 - Daljinsko grijanje

Unutar Modula 9 – Daljinsko grijanje je dan pregled postojećih postrojenja i sustava područnog grijanja, njihove konkurentnosti s alternativnim izvorima proizvodnje toplinske energije, iopcija za rekonstrukcije, poboljšanja i povećanja energetske efikasnosti. Nadalje je su dane projekcije razvoja daljinskog grijanja u Bosni i Hercegovini za naredno 15-godišnje razdoblje. Prvenstveno je razmotreno stanje daljinskog grijanja prema područjima BiH i u relevantnim toplinarskim poduzećima. U tu svrhu je razvijen upitnik o postojećim toplinarskim sustavima i poduzećima, koji je distribuiran svim razmatranim toplinarskim poduzećima. Time su ustanovljeni osnovni podaci o poduzećima, vlasničke strukture, detaljniji opis djelatnosti poduzeća i opis organizacijske strukture. Nadalje su ustanovljene tehničko-tehnološke karakteristike sustava daljinskog grijanja, u smislu proizvodnih jedinica, instaliranim toplinskim kapacitetima, korištenom gorivu, kao i karakteristikama vrelovodnih ili parovodnih sustava, te broju i karakteristikama toplinskih stanica. Konačno su ustanovljene karakteristike proizvodnje i prodaju toplinske energije. Bitni podaci se odnose na potrošnju goriva i isporuku topline kupcima u proteklom višegodišnjem periodu. Na ovaj način su prikupljeni podaci od šest najznačajnijih toplinarskih poduzeća iz Federacije BiH i četiri iz Republike Srpske, i to iz:  KJKP "Toplane Sarajevo" d.o.o. - Sarajevo  JP "Grijanje" d.o.o. - Kakanj  "Centralno grijanje" d.d. - Tuzla  JP "Grijanje" - Zenica  UNIS Energetika d.d. - Konjic  JP " Rad" Lukavac – Lukavac  "Toplana" d.d. - Banja Luka  ODJP "Doboj" - Doboj  "Toplana" d.d. - Prijedor  JP "Gradske toplane" – Pale Za svako od ovih poduzeća dan je detaljniji opis u smislu vlasničkih odnosa, mjerenja potrošnje, proizvodnje, karakteristika transportnog i distribucijskog sustava, dosadašnjeg i očekivanog razvoja, i karakteristika poslovanja. Za promatranu 2005. godinu su u dani iskazani rezultati poslovanja. Na temelju obrađenih podataka uočene su opće i specifične karakteristike situacije u toplinarstvu u Bosni i Hercegovini. U Federaciji BiH većina toplinarstava kao toplinski agregat nema vlastita kotlovska postrojenja, već su oslonjena na lokalna termoenergetska postrojenja – termoelektrane i željezaru. To je uvjetovano predratnim razvojem kada su se bogata nalazišta domaćih energenata – mrkog ugljena i lignita – koristila za izgradnju teške industrije, te je višak toplinskih kapaciteta bio povoljan za izgradnju i širenje komunalnih mreža daljinskog grijanja. Ratna zbivanja su uzrokovala velike teškoće u radu toplinarskih poduzeća, kako tehničke tako i ekonomske, što je najveća prepreka oporavku toplinarstva. Do poratnog oporavka je međutim došlo, kroz procese restrukturiranja i ponovne uspostave realnijih tržišnih odnosa. Postotak naplate usluga koji se danas ostvaruje je u porastu, no i dalje uglavnom dolazi do kumulacije gubitaka koji su glavna prepreka tržišnom poslovanju i investiranju u kvalitetan razvoj. Tamo gdje je otežana naplata usluga od fizičkih osoba, javni i privredni subjekti (u prvom redu objekti područne, kantonalne i državne uprave) su glavni oslonac ekonomskoj održivosti toplinarstva. Kao specifične situacije mogu se navesti toplinarstva Sarajeva i Konjica. Pored toga što jedino u Federaciji BiH kao temeljni energent koristi plin, samo u Sarajevu su prisutne vlastite lokalne kotlovnice i sustav zasebnih toplinskih mreža. Ovdje je došlo i do najvećih ulaganja u modernizaciju sustava i do kontinuirane provedbe daljnjih planova poboljšanja. Sustav sarajevskog toplinarstva se, unatoč općeprisutnim problemima naplate i relativno visokoj cijeni primarnog energenta, najviše približio realnim tržišnim odnosima. Nasuprot tome, kod toplinarstva Konjica, koje raspolaže vlastitim kotlovskim postrojenjem „naslijeđenim“ od predratnog industrijskog pogona, situacija s naplatom koči svaki razvoj u smislu obnove infrastrukture, modernizacije i širenja toplinske mreže. Uslijed kroničnog neplaćanja kućanstvima je opskrba obustavljena, tako da mreža posluje samo s javnim i gospodarskim potrošačima. Planovi i realna potreba za obnovu i širenje plasmana topline, no ovise o angažmanu šire zajednice. Funkcioniranje područnog grijanja u Lukavcu, kao „satelitskog“ toplinarstva u Tuzli koje je 20-kilometarskim vrelovodom povezano s TE Tuzla, dobar je primjer funkcionalnosti područnog grijanja dislociranog na veću udaljenost i mogućnosti širenja toplinarstva na ovakav način. Toplinarstva u RS su oslonjena na vlastita kotlovska postrojenja. Temeljna goriva su mazut i ugljen. Poslovanje i mogućnosti ulaganja u rekonstrukciju i razvoj i ovdje ovise o postotku naplate usluga, koji je varijabilan. Nabava mazuta kao uvoznog energenta predstavlja opterećenje jer svako toplinarsko poduzeće samostalno provodi proceduru nabave, te je izražena inicijativa da se u ovu proceduru uključe državne institucije. Specifična situacija je toplinarstva na Palama, koje pored ugljena koristi u većim količinama i biomasu (drvni otpad), te toplinarstva Zvornika, koje jedino koristi prirodni plin. Karakteristično je da se kod svih toplinarstava na području BiH toplina koristi gotovo isključivo za grijanje prostora (u vrlo rijetkim slučajevima kao procesna toplina za industriju) a ne i za pripremu potrošne tople vode. U razmatranjima zakonodavnog okvira koji bi regulirao položaj daljinskog grijanja u Bosni i Hercegovini, ustanovljeno je da je postojeća zakonska regulativa trenutno za ovo područje vrlo nerazvijena, kako na državnoj, tako i na razini entiteta i jedinica lokalne uprave i samouprave. Na raspolaganju je samo regulativa o javnim poduzećima i odluke na razini općina vezane za regulaciju položaja toplinarskih poduzeća. Stoga je dan pregled relevantnog regulativnog okvira na razini Europske unije, te, kao primjer razvoja legislativne problematike toplinarstva u sličnim tranzicijskim uvjetima, pregled legislativnog okvira u Republici Hrvatskoj. Razmatranje postojeće i buduće europske regulative je značajno prvenstveno stoga što se radi o pravnom okviru koji će Bosna i Hercegovina s vremenom morati usvojiti i prilagoditi mu se. Legislativni okvir u Hrvatskoj, kao analogni primjeru mogućeg razvoja, razmotren je sa stanovišta odvijajuće reforme sektora toplinarstva. U pogledu mogućnosti rekonstrukcija i poboljšanja djelovanja daljinskog grijanja u Bosni i Hercegovini, razmatrane su skupine mjera s primarnim ciljem povećanja energetske efikasnosti, te poboljšanja funkcioniranja, poslovanja i konkurentnosti toplinarskih poduzeća. Razmotrene mjere se odnose na djelovanja sa strane proizvodnje i distribucije, te sa strane potrošnje toplinske energije. One su u većoj ili manjoj mjeri primjenjive na sva toplinarstva u BiH, s tim da su pojedina toplinarska poduzeća kontinuirano poduzimala aktivnosti u provedbi određenih mjera, dokazujući njihovu primjenjivost i opravdanost. Pored tradicionalno prisutnih zahvata u poboljšanje funkcioniranja daljinskog grijanja, važno je napomenuti da neke temeljne organizacione mjere imaju najveće potencijale u djelovanju na racionalno korištenje energije iz daljinskog grijanja. To se u prvom redu odnosi na uvođenje mjerenja toplinske energije i naplate prema stvarnoj potrošnji kod individualnih potrošača, kao i na uvođenje pripreme sanitarne tople vode pomoću topline iz daljinskog grijanja. Nijedna od tih mjera trenutno nije prisutna u provedbi, s tim da je mjerenje potrošnje eksperimentalno provođeno kod pojedinih toplinarstava i uzeto u obzir u srednjoročnim planovima, a grijanje sanitarne tople vode je mjestimice u razmatranju. Uvođenje ovih principa bi znatno povećalo racionalnost korištenja toplinske energije, proširilo tržište toplinarstva i poboljšalo uvjete poslovanja, učinivši daljinsko grijanje konkurentnijim izborom. Povezivanje daljinskog grijanja s kogeneracijskom proizvodnjom toplinske i električne energije uvjetovano je nizom faktora. To se odnosi na raspoloživa goriva, mogućnosti distribucije i druge bitne stavke . Pritom se razlikuju izgradnje kogeneracijskih postrojenja od strane toplinarskih poduzeća, i povezivanje s termoelektranama i energanama industrijskih postrojenja. Glavni faktor za odluku o izgradnji vlastitog kogeneracijskog postrojenja je prisutnost plinske mreže, zatim veličina toplinskog konzuma, mogućnosti plasmana električne energije i drugo. Pojedina toplinarstva – u Tuzli, Zenici, Kaknju - djeluju u okviru proizvodnje toplinske i električne energije iz termoelektrana i energana u industrijskim pogonima, i njihova pozicija je stabilna. Kod drugih slučajeva – primjer Doboja – planira se povezivanje s budućim termoenergetskim objektom. Ovakve strukture, vezane za jake toplinske agregate s velikim rezervama toplinske snage također su pogodne za širenje toplinskih mreža na okolna satelitska naselja, za što postoje pozitivna iskustva. Sam stupanj naplate usluge isporuke topline predstavlja ključan moment razvoja i poslovanja toplinarskih poduzeća. Upravo povećanjem postotka naplaćene usluge daljinsko grijanje se odvaja od položaja socijalno uvjetovane javne djelatnosti i približava se tržišnim uvjetima poslovanja. U poratnim uvjetima je situacija s naplatom ozbiljno prijetila opstanku pojedinih toplinarstava, ponegdje je situacija i dalje ozbiljna, te se privatnim potrošačima zbog neplaćanja obustavljala usluga grijanja. Međutim, tradicija djelovanja daljinskog grijanja, razina solidarnosti, postepeno poboljšavanje tržišnih uvjeta i drugi faktori omogućili su njegovo daljnje djelovanje i razvoj. Djelovanje toplinarskih sustava u Bosni i Hercegovini uvjetovano je i raspoloživim gorivom. Bogati ugljeni bazen srednjebosanskog područja usmjerio je baziranje proizvodnje energije na domaćem raspoloživom energentu, tako da je većina toplinarskih poduzeća u Federaciji Bosne i Hercegovine povezana s lokalnim termoelektranama koje koriste ugljen, ili ga koriste u vlastitim toplinarskim kotlovnicama. Pozicija ovog energenta je u time slučajevima stabilna, pogotovo obzirom na raspoloživost i cijene drugih uvoznih energenata. Ugljen je zastupljen i u toplinarstvima Republike Srpske, gdje je kao gorivo najviše prisutan i mazut. Toplinarstva koja koriste mazut zainteresirana su prvenstveno za povoljnije uvjete nabave ovog energenta, koji se, uz relativno nizak sadržaj sumpora, kupuje od inozemnog dobavljača. Plin kao energent za daljinsko grijanje je prisutan samo kod toplinarstava Sarajeva i Zvornika. To je uvjetovano postojanjem plinske mreže, čiji će budući razvoj omogućiti daljnje vezivanje toplinarstava uz ovaj energent, ali i predstavljati ozbiljnu konkurenciju daljinskom grijanju kao opciji zadovoljavanja toplinskih potreba. Pozicija sarajevskog toplinarstva je specifična, obzirom da razvijena plinska mreža ovdje omogućuje dinamičniji razvoj fleksibilnog toplinarskog sustava, temeljenog na skupu zasebnih mreža i manjim efikasnim kotlovnicama. Na području ovog toplinarstva prisutni su brojni pozitivni primjeri razvoja toplinskih mreža kao moguće smjernice za sličan razvoj u gradskim središtima koja na raspolaganju budu imala plin kao energent. Razvoj plinske mreže u Bosni i Hercegovini otvorit će mogućnosti supstitucije drugih energenata u toplinarstvu, prvenstveno ugljena i mazuta, kao tehnički zahtjevnijih, ekološki manje prihvatljivih i niže efikasnosti u eksploataciji. Za takav se razvoj predviđa sredina narednog 15-godišnjeg razdoblja, što će najviše ovisiti o ekonomskoj dostupnosti plina. Za specifičnu situaciju mogućnosti opskrbe daljinskog grijanja grada Sarajeva toplinom iz TE Kakanj, za što su prethodno rađene određene analize, izvedena je procjena izvođenja i investicije za takav projekt. Ovakav zahvat bi bio prihvatljiv srednjoročno. Projekcije razvoja daljinskog grijanja u Bosni i Hercegovini izvedene su na temelju tri razvojna scenarija, postavljena za cijelu studiju energetskog razvoja BiH. To su S2 - referentni scenarij potrošnje energije, S3 - scenarij potrošnje energije s mjerama smanjenja potrošnje, i S1 - niži scenarij potrošnje energije (ekonomskog rasta). Pritom su toplinarstva grupirana prema odgovarajućim zonama, prema kojima su rađeni scenariji. Pritom su uočene specifičnosti pojedinih zona: u zoni 2 su toplinarstva bazirana na velikim ugljenom loženim agregatima uglavnom u kogeneracijskoj proizvodnji, u zoni 3 je toplinarstvo sarajevskog kantona u specifičnoj razvojnoj situaciji koristeći plin, zona 4 je predstavljena toplinarstvom Konjica koje nije razmatrano u scenarijima, zona 8 je karakterizirana toplinarstvima sa vlastitim kotlovnicama uglavnom na mazut te na ugljen, te zona 9 ima najveću raznolikost korištenja goriva, gdje se mjestimice javlja i biomasa. Kod scenarija su razmatrana urbana područja u svakoj zoni, i potrošači topline u stanovima i obiteljskim kućama, te u uslužnom sektoru koji obuhvaća i privredne te javne objekte. Opći polazni podaci su bili stopa ekonomskog rasta i porast stanovništva u pojedinoj zoni, te kretanje udjela urbanih područja u ukupnom stanovništvu, koji bilježe osjetan rast u svim slučajevima. Potrošnja finalne topline iz daljinskog grijanja kod scenarija S1 s najmanjim ekonomskim rastom kod svih zona se nalazi između stopa potrošnje referentnog scenarija S2, koje su najviše, i scenarija S3, gdje su uključene mjere smanjenja potrošnje. Projekcije ukazuju na veliki utjecaj primjene mjera racionalnije potrošnje toplinske energije, gdje čak i uz viši ekonomski rast i povećanje toplinskog komfora stopa potrošnje energije ima bitno manji rast nego po drugim scenarijima, pogotovo tijekom duljeg razdoblja. Na temelju pokazatelja iz scenarija je izvedena procjena ulaganja u razvoj daljinskog grijanja u svim promatranim zonama BiH. Pretpostavljeno je da će se u promatranom periodu poduzimati ulaganja u razvoj daljinskog grijanja, u skladu s rastom potrošnje i širenjem toplinskih mreža. Pritom su promatrane investicije u stambenom fondu – kućama i stanovima s centralnim grijanjem, te kod privrednih subjekata – javnom i uslužnom sektoru. U osnovi se pretpostavlja uvođenje mjerenja potrošnje i ugradnje odgovarajuće opreme kod svih novih priključenih potrošača, te je za to izvedena određena razina ulaganja.

daljinskog grijenje; sektor; Bosna i Hercegovina

nije evidentirano