hrvatski

Vjerska knjiga u Slavoniji 18. stoljeća

Tekstovi nastali od početka 18. stoljeća pa do 1855. godine kada umire Ignjat Alojzije Brlić i kada prestaje izlaziti njegov ''Novouređeni ilirski kalendar iliti Svetodanik'', čine korpus takozvane slavonske književnosti koja je, prostorno gledajući nastajala na području koje je obuhvaćala Provincija sv. Ivana Kapistrana. Autori su bili, uglavnom, crkveni ljudi (isusovci, franjevci), rjeđe svjetovnjaci. Genološku sliku slavonske književnosti 18. stoljeća čine djela, uglavnom, prosvjetiteljskih orijentacija (M. A. Relković, ''Satir iliti divji čovik'', 1762 ; Đ. Rapić, ''Satir obraćen'', 1765 ; V. Došen, ''Jeka planine'', 1767 ; A. T. Blagojević, ''Pjesnik-putnik'', 1771 ; J. S. Relković, ''Kućnik'', 1769 ; itd.), baroknih i rokokoovskih (A. Kanižlić, ''Sveta Rožalija'', 1780 ; A. Ivanošić, ''Opivanje sličnorično groba Josipa Antuna Ćolnića od Ćolke'', 1786), odnosno klasicističkih orijentacija (M. P. Katančić, ''Fructus auctumnales'', 1791), čemu treba pridružiti i stihovane ratne kronike, ali i vjersku knjigu, čiji vrsni sastav N. Andrić metaforički određuje kao istine katoličanske (katekizmi), putove nebeske (molitvenici), zrcala istine (različita genera moralno-poučne proze), živote Božjih ugodnika (hagiografski spisi), a treba im pribrojati i: abecevice, pučku crkvenu pjesmu, lekcionare, prijevode pojedinih dijelova Svetoga pisma, prijevod Biblije, prijevode iz crkvenih otaca, pučke knjižice o raskolu između Istočne i Zapadne crkve, crkvenu dramu. Književnost u Slavoniji 18. stoljeća karakterizira stilski pluralizam, ali i ispreplitanje vjerskog, poučnog i prigodnog zbog čega se u radu samo naznačuje njezina genološka slika, jer prije određenijih odgovora treba obaviti stanovite bio-bibliografske predradnje, što je na kraju teksta potvrđeno i konkretnim primjerom rukopisne propovijedi Petra Dombaja a Valcovarino iz 1754. godine.

slavonska dopreporodna književnost ; stilski pluralizam ; vjerska knjiga ; genološka slika ; Dombaj

nije evidentirano