hrvatski

Kardiovaskularne bolesti i anestezija

Povišeni arterijski tlak, bolest koronarnih žila srca te bolesti srčanih zalistaka, bolesti su koje se susreću u anesteziološkoj praksi i vodeći su uzrok perioperacijskog morbiditeta i mortaliteta. Pozorno uzimanje anamneze te uvid u medicinsku dokumentaciju osnovna je metoda otkrivanja prikrivene kardiovaskularne bolesti. Pri uzimanju anamneze neophodno je ustvrditi postojanje srčanih bolesti poput pektoralne angine, ranijeg infarkta miokarda, srčane dekompenzacije, poremećaja srčanoga ritma, te ugrađenog trajnog elektrostimulatora srca. Zbog relativno visoke prevalencije kardiovaskularnih bolesti u današnjoj populaciji, potrebno je dobro procijeniti rizik, obuhvatiti sve prijeoperacijske čimbenike koji imaju utjecaj na nastanak intraoperacijskih ili poslijeoperacijskih komplikacija. Pri pregledu bolesnika, vrlo korisna metoda procjene funkcijskog kapaciteta je i procjena energetskih potreba bolesnika pri različitim tjelesnim aktivnostima, MET-klasifikacija (MET = metabolički ekvivalent). Hipertenzija je jedan od vodećih uzroka smrti u razvijenom svijetu i jedan od najčešćih poremećaja u kirurških bolesnika s prevalencijom od oko 20 do 25%. Dugotrajna hipertenzija koja je loše ili nije kontrolirana lijekovima ubrzava razvoj ateroskleroze te oštećenja organa i organskih sustava. Organi najčešće zahvaćeni oštećenjem su: mozak, srce, bubrezi i žilni sustav. Komplikacije nastale pobolom ovih organa uključuju infarkt miokarda, zatajenje srca, cerebrovaskularni inzult, okluzijske bolesti perifernih krvnih žila te disekciju aorte. Povišeni krvni tlak često je uzrokom hipertrofije lijeve klijetke koja je značajan pretkazatelj srčanog mortaliteta. Izuzev u rijetkim slučajevima, bolesnik treba nastaviti uzimati antihipertenzivnu terapiju sve do trenutka operacije. Ishemijska bolest srca karakterizirana je metaboličkim potrebama miokarda za kisikom koje nadilaze mogućnost dostave kisika. Uzrok je najčešće hipertenzija, tahikardija, spazam ili anatomsko suženje koronarnih krvnih žila, hipotenzija, hipoksija ili anemija te značajna aortna stenoza ili insuficijencija. Kliničke manifestacije ishemijske bolesti srca su: miokardijalni infarkt, stabilna ili nestabilna pektoralna angina, poremećaji srčanog ritma ili zatajenje srca. Procjena stanja bolesnika ne razlikuje se značajnije od procjene bolesnika s hipertenzijom, tim više što su te dvije bolesti u pravilu udružene. U bolesnika u kojih su nazočni simptomi nestabilne pektoralne angine, bez obzira radi li se o hitnoj ili elektivnoj operaciji, moraju se odrediti vrijednosti srčanih enzima kreatin kinaze s MB izoenzimom, troponin I i T te laktat dehidrogenaze. Kontinuirano ambulantno praćenje ritma, poznatije kao Holter monitoring, indiciran je u bolesnika s anamnezom čestih poremećaja ritma. Također, pomoću ove pretrage može se prijeoperacijski procijeniti djelotvornost antiaritmičke terapije. Nalaz srčanih šumova pri pregledu bolesnika je čest u bolesnika koji se pripremaju za nekardijalnu operaciju. Bez obzira što je uzrok, prijeoperacijska procjena bolesnika mora utvrditi težinu oštećenja, njegovo hemodinamičko značenje, funkciju klijetki, te sekundarne posljedice na funkciju pluća, bubrega i jetre. Istodobno treba procijeniti stanje koronarnih arterija. Ishemija miokarda moguća je i u odsustvu značajne bolesti koronarnih arterija. Najčešće bolesti srčanih zalistaka jesu: aortna stenoza, aortna insuficijencija, mitralna stenoza, i mitralna insuficijencija. Blokatori β–adrenergičkih receptora (β–blokatori) su skupina lijekova koji se vezuju na β receptore u organizmu i antagoniziraju aktivnost adrenergičkog sustava. Poznato je da kronična primjena β–blokatora dovodi do samoregulacije, odnosno smanjenja broja β–receptora na ciljnom organu. Nagli prekid terapije β–blokatorima u tom slučaju rezultira aktivacijom daleko većeg broja receptora nego je uobičajeno, što može uzrokovati nastup ishemije i miokardijalnog infarkta. Terapija β–blokatorima danas se nastavlja tijekom cijelog perioperacijskog razdoblja. Ako se iz nekog razloga β–blokatori trebaju izostaviti iz terapije, potrebno je to učiniti postupnim smanjivanjem doze kroz nekoliko tjedana.

Anesteziologija, kardiovaskularne bolesti

nije evidentirano