Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 776200

Psihijatrijski teatar: hrvatsko-balkanska ludologija


Đorđević, Veljko; Mindoljević Drakulić, Aleksandra; Jakovljević, Miro
Psihijatrijski teatar: hrvatsko-balkanska ludologija // Psychiatry and Society
Dubrovnik, Hrvatska, 2015. (pozvano predavanje, međunarodna recenzija, sažetak, stručni)


Naslov
Psihijatrijski teatar: hrvatsko-balkanska ludologija
(Psychiatric theatre: croatian-balkan insanology)

Autori
Đorđević, Veljko ; Mindoljević Drakulić, Aleksandra ; Jakovljević, Miro

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Psychiatry and Society / - , 2015

Skup
2nd International Conference on Creative Psychopharmacotherapy

Mjesto i datum
Dubrovnik, Hrvatska, 23. - 26. 09. 2015

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Psihodrama; sociodrama; psihosociodrama; velika grupa; uloga; identitet
(Psychodrama; sociodrama; psychosociodrama; large group; role; identity)

Sažetak
Na ovoj radionici izazovnog naziva „Psihijatrijski teatar: hrvatsko-balkanska ludologija“ sudionici međunarodne konferencije upoznat će se ponajprije sa sociodramskim načinom rada. U fokusu sociodramskog rada nije pojedinac/protagonist sa svojim osobnim problemom, nego individua kao predstavnik svoje kulture i svog obrasca ponašanja kao i odnos između različitih društvenih grupa/zajednica. Temeljna ideja na kojoj počiva sociodrama jest da je svaki pojedinac koji se nalazi u grupi nosilac određene uloge koja je ukorijenjena u kulturi iz koje potječe. Tako se u sociodrami ponajprije istražuje društveno-kulturni kontekst kao i različite uloge. Osnivač psihodrame i sociodrame, bečki liječnik Jacob Levy Moreno je smatrao da je prvo bila uloga, a tek nakon toga se strukturiralo Ja. Iskustva u velikoj grupi to i potvrđuju: Ja se dezintegrira te se osoba prije svega prepoznaje kao nositelj neke društvene uloge. Stoga ova radionica nije ograničena brojem osoba, jer u njoj kao i u svakoj sociodramsakoj seansi može biti onoliko ljudi koliko ih živi u jednom gradu ili čak državi. Psihosociodramski iskustveni rad u ovom se slučaju odnosi na ad hoc stvorenu veliku grupu sudionika skupa (psihijatara i psihologa) bez pretenzija za ostvarivanjem terapijskog potencijala grupe. Unatoč svojoj nestrukturiranosti, velika grupa će svim sudionicima dati određene podatke o svom trenutačnom funkcioniranju: o dinamici i idejama što ih članovi grupe sa sobom donose, posebice u odnosu na društveno-politički podijeljenu balkansku regiju. Naša je implicitna pretpostavka da će grupa koju čine njezini članovi biti na stanovit način već organizirana uz pomoć društvenih, političkih i kulturnih uloga. Susret s takvom grupom članovima će nametnuti nužne promjene ego granica uz stanovita alternirajuća stanja od prijetnji gubitka identiteta do iskustava prilagođavanja i uspostavljanja relativne stabilnosti grupnog selfa. Kako i sam naslov teme radionice kaže, u ovom će se psihijatrijskom teatru pokušati na kreativan i spontan način (unatoč određenom stupnju anksioznosti članova) tretirati doneseni društveni problemi, istraživati emocionalne relacije među pojedincima i zajednicama s ciljem eventualnog postizanja grupne katarze i uvida.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Sociologija, Psihologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Učiteljski fakultet, Zagreb