hrvatski

»In nostro territorio matrimonii promissio (sponsalia) sensu iuridico non amplius dantur«? Kratke napomene o kanonskom uređenju zaruka u Hrvatskoj (Kan. 1062)

Cilj ovog rada jest raščlaniti kanonsko uređenje zaruka u Hrvatskoj. Codex iuris canonici ovlašćuje svaku pojedinu biskupsku konferenciju donijeti zasebne odredbe (ius particulare) o pravnoj materiji zaruka, uzevši pri tom u obzir krajevne običaje (consuetudines) i civilne zakone (leges civiles) (kan 1062, § 1). Međutim, takve partikularne kanonske odredbe o zarukama ne postoje u Hrvatskoj. Naime, bivša Biskupska konferencija Jugoslavije, donoseći 1984. svoje Normae complementares uz novi Zakonik, odustala je od donošenja posebnih odredbi o zarukama sa sljedećom argumentacijom: Cum in nostro territorio matrimonii promissio (sponsalia) sensu iuridico non amplius dantur CEJ nullas dispositiones emanat. Dakle, nikakve posebne odredbe nisu donesene s obrazloženjem »...da na našem području nema više zaruka u pravnom smislu te riječi«. Navedenu odluku i pripadno obrazloženje preuzela je 1994. i Hrvatska biskupska konferencija. Autor zaključuje da navedena argumentacija nije adekvatna ni u pogledu područja kanonskog prava, gdje zaruke postoje u »pravnom smislu« već temeljem kan. 1062 Zakonika kao općeg prava, niti u pogledu područja civilnog prava, u kojem se na zaruke može primijeniti, temeljem hrvatskog Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, odgovarajuća regulacija Općeg građanskog zakonika (ABGB/OGZ) (§§ 45-46 i § 1247), koja je i danas na snazi u Republici Austriji. Polazeći od dokumenta Papinskog vijeća za obitelj iz 1996. pod naslovom Priprava za sakrament ženidbe u kojem je istaknuta iznimna pastoralna i duhovna važnost zaruka u toj pripravi kao i potreba njihova reaktualiziranja, a uzimajući u obzir i spomenute pravne okolnosti, autor se zalaže da se u Hrvatskoj donesu nove Normae complementares o zarukama u svrhu afirmiranja kršćanskog obilježja tog čina. Te bi dopunske partikularne odredbe trebale prije svega urediti pitanja kanonskog oblika sklapanja zaruka te osnovnih materijalnopravnih i procesnopravnih aspekata vezanih uz pravo na naknadu štete u slučaju raskida zaruka (kan. 1062, § 2). Na temelju komparativne raščlambe takvih dopunskih odredbi u globalnom kontekstu, autor smatra da bi i u Hrvatskoj bilo dobro normativno preuzeti liturgijski oblik određen za zaruke kao obvezan kanonski oblik sklapanja tih uzajamnih obećanja. Preciznije rečeno, kao nužan kanonski oblik sklapanja zaruka moglo bi se, primjerice, preuzeti Red blagoslova zaručnika, uključujući i razmjenu prstenja te potpisivanje odgovarajuće isprave, čime bi se nedvojbeno pridonijelo afirmiranju kršćanskog obilježja tog čina i u našem podneblju.

zaruke (sponsalia), civilno pravo, kanonsko pravo, biskupska konferencija, dopunske odredbe, OGZ, naknada štete.

nije evidentirano