hrvatski

Morfosintaktički razvoj u hrvatskome kao inome jeziku – prikaz slučaja

Cilj je ovoga istraživanja bio utvrđivanje i objašnjavanje međujezičnih morfoloških i sintaktičkih obilježja, odnosno promjena koje su se događale u pojedinim jezičnim (pod)sustavima tijekom intenzivnoga ovladavanja hrvatskim kao J2. Na temelju spoznaja proizašlih iz teorije dinamičnih sustava analizirana je složenost, točnost i tečnost ispitanikove pisane proizvodnje. Ispitanik je bio višejezični govornik. Osim engleskim, koji mu je materinski, ispitanik se služi dvama slavenskim jezicima (ruskim i češkim). Građu su činili dnevnički zapisi nastali tijekom pohađanja tromjesečnoga individualnoga tečaja. Pri raščlambi i tumačenju rezultata primijenjeno je više metoda: grafičko prikazivanje pomičnih minimalnih i maksimalnih vrijednosti, vrijednosti progresivnoga maksimuma i regresivnoga minimuma te stope promjene, analiza značajnosti lokalnih vrhunaca, metoda ponovnoga uzorkovanja, analiza međudjelovanja različitih varijabla. Osnovni računalni program (MS Excel 2007) koji je upotrebljavan za većinu analiza nadograđen je besplatnim dodatcima PopTools i Analysis ToolPak, a služilo se i programima SPSS i Change Point Analyzer. Sukladno očekivanjima teorije dinamičnih sustava potvrđeno je da je morfosintaktički razvoj složen, dinamičan i promjenjiv. Veće razvojne promjene tijekom tromjesečnoga razdoblja praćenja nisu utvrđene, što je u skladu s pretpostavkom da se promjene ne događaju u kraćim razdobljima unatoč intenzivnomu izlaganju J2. Usporedba rezultata tijekom četiriju razdoblja praćenja otkrila je ipak određene pomake u svim promatranim (pod)sustavima, ali oni su se uglavnom odnosili na smanjenje raspona. Rezultati istraživanja potvrdili su da je udio točnih padežnih oblika veći pri proizvodnji triju najzastupljenijih padeža, nego pri proizvodnji ostalih padeža, da se oblici za kose padeže najčešće zamjenjuju nominativom, odnosno da se kosi padeži međusobno najčešće zamjenjuju genitivom i akuzativom, da je udio točno proizvedenih oblika veći u jednini, nego u množini te da se više točnih oblika proizvodi pri uporabi predvidljivih glagolskih vrsta, nego pri uporabi manje predvidljivih. Budući da nisu utvrđeni razvojnih prijelazi, nije utvrđena ni statistički značajna jača povezanost među pojedinim jezičnim podsustavima. Rezultati istraživanja upozorili su na potrebu preispitivanja dosadašnjega načina vrjednovanja jezičnih postignuća po završetku kraćih jezičnih programa. Procjenjivanje se ne bi trebalo temeljiti isključivo na udjelu odstupanja pri proizvodnji na J2, a osim točnosti učenikove proizvodnje pri procjenjivanju bi svakako u obzir trebalo uzeti složenost i tečnost.

morfosintaktički razvoj; složenost; točnost i tečnost pisane proizvodnje; hrvatski kao J2

nije evidentirano