engleski

Impact of cultivar and environment on yield and fodder value of sorghum

Cilj rada bio je ispitati proizvodnost i hranidbenu vrijednost suhe tvari (ST) nadzemne mase glavnih energetskih usjeva za bioplin i hranidbu goveda na području istočne kontinentalne Hrvatske – silažnog sirka i silažnog kukuruza. Ispitivanje proizvodnosti provedeno je putem poljskih pokusa u tri različita okoliša (visokoprinosan okoliš u Dalju 2014. s povoljnim temperaturnim i oborinskim režimom tijekom vegetacije te obilnom organskom gnojidbom, srednje prinosan okoliš u Dalju 2013. sa skromnom gnojidbom i sušnim ljetom, i niskoprinosan okoliš u Tordincima 2014. s vrlo kasnim rokom sjetve). Ispitivanje hranidbene vrijednosti provedeno je na materijalu iz visokoprinosnog okoliša, i to analizom sadržaja sirovih hranjivih tvari, procjenom sadržaja probavljivih hranjivih tvari na temelju koeficijenata iz DLG-tablica i kalkulacijom energetske vrijednosti. Najvećim proizvođačem suhe tvari u svim okolišima pokazao se silažni sirak KWS Tarzan. U najprinosnijem okolišu silažni sirak KWS Tarzan ostvario je prosječni prinos ST 28.0 t/ha, drugi rang prosječnog prinosa imao je silažni sirak KWS Zerberus s 23.9 t/ha, a treći rang silažni kukuruz Drava 404 (Poljoprivredni institut Osijek) s 22.0 t/ha. U srednje prinosnom okolišu KWS Tarzan je ostvario prosječni prinos ST 17.0 t/ha, a za njim je slijedio silažni kukuruz KWS Mikado zasijan u sklopu gušćem od preporučenog za proizvodnju zrna, s 15.7 t/ha ST. U niskoprinosnom okolišu, kod najprinosnije varijante gnojidbe (bioplinski digestat + urea), KWS Tarzan je ostvario prosječni prinos ST 11.8 t/ha, a KWS Zerberus 9.4 t/ha. U istom okolišu gnojidba čistim digestatom polučila je upola manje prinose ST ispitivanih sirkova zbog nedostatka dušika u ishrani biljaka. Koncentracija sirovih bjelančevina bila je najveća u nadzemnoj masi kukuruza (11, 6% u ST), slijedila je u sirku Zerberus (10, 2% u ST), pa hibridu sudanske trave i sirka Freyi (9, 8% u ST), a najmanja je bila u sirku Tarzan (8, 9% u ST). Najveću energetsku vrijednost za preživače imao je kukuruz (68, 2% TDN, odn. 6, 49 MJ/kgST NEL), zatim sirak Tarzan (63, 6% TDN, odn. 6, 02 MJ/kg ST NEL), pa sirak Zerberus (60, 9% TDN, odn. 5, 74 MJ/kg ST NEL), a najmanju je imala Freya (53, 3% TDN, odn. 4, 96 MJ/kg ST NEL). Sirak Zerberus i Freya imali su očekivani sadržaj sirovih vlakana oko 26% u ST, dok je sirak Tarzan imao relativno nizak sadržaj sirovih vlakana (22, 1% u ST). Relativno nizak sadržaj sirovih vlakana pokazao se i u nadzemnoj masi silažnog kukuruza (samo 14, 8% u ST) što je bilo nisko u odnosu na referentne vrijednosti po DLG-u (oko 20% u ST), što je vjerojatno bila posljedica arhitekture hibrida Drava 404 koji ima nadprosječno visok udio klipa (52, 7%) u prinosu suhe tvari u odnosu na tipične silažne hibride kukuruza. Najveći prinos neto energije laktacije za preživače po jedinici površine ostvaren je sirkom Tarzan (168 GJ/ha), slijedio je kukuruz Drava 404 (142 GJ/ha), pa sirak Zerberus (137 GJ/ha), a najmanji križancem sirka i sudanske trave, Freyom (98 GJ/ha). Relativno niska kalkulirana energetska vrijednost hibrida sirka i sudanske trave Freya posljedica je preuzetih niskih koeficijenata probavljivosti po DLG-u u kasnim razvojnim fazama sudanske trave. Naime, sudanska trava i njeni hibridi sa sirkom imaju prvenstvenu namjenu višekratnog korištenja košnjom u mlađim razvojnim stadijima kada su i koeficijenti probavljivosti veći, dok je u ovom radu Freya korištena jednokratnom košnjom pri kraju vegetacije.

Dry matter yield ; silage sorghum ; corn silage ; environment ; fodder value

nije evidentirano