hrvatski

Krležin literarni govor o Šeherezadi i Heliogabalu u Davnim danima

Na primjeru Krležina literarna govora o Šeherezadi i Heliogabalu (dnevnički zapis od 11. V. 1916.) isčitala sam poetički kontekst Krležinih Davnih dana, Krležinu trinom-subverziju na poetike od kojih se kritički distancira: a) subverzija na poetiku lunarnog mita, b) u kontekstu naslovnoga određenja dnevničko-memoarskih zapisa Davni dani Krležin odmak (sdvig) od poetike 'verlainske kantilene' i c) subverzija na poetiku secesionizma (Oscar Wilde, Lev Samojlovič Bakst). Za Krležu poetika 'Vječno žensko' nema značenja iz kapelobatrinske perspektive 'domobranskih golgota', iz svijesti o gubitku jedinstvenoga prijatelja Gejze Bonte čijim se amputiranim nogama hrani grof István Tisza. U usporedbi s Heliogabalom iz res gestae koji provodi skotomizaciju oca, Krležin Heliogabal provodi skotomizaciju anime u skladu s Nietzscheovim odredjenjem Ženstva (das Weibliche) kao protuprincipa volje za moć. Heliogabalova Šeherezada suprotstavljena je kao kozmički princip muškom principu volje za moć: anima pobjeđuje Heliogabalovu skotomizaciju anime. Na dekadentnoj pozadini 'Heliogabalskog Carstva' Šeherezada je Heliogabala zarazila gubom. Kao što je nekoć Ajanta (isticanje timę) zamijenio Odisej (ideal prilagodljivosti, diplomatske vještine, dovitljivosti) u natjecanju za Ahilejevo oružje, tako Krleža arapsku Šeherezadu (simbol poetske riječi) zamjenjuje 'prepredenom i lukavom' Šeherezadom koja trijumfom laži pobjeđuje politički heliogabalizam. Politika trijumfa laži postaje djelotvorna u pobjedi nad političkim heliogabalizmom. Žensko je pobijedilo volju za moć.

'Vječno žensko'; anima; poetika dokumentarizma

nije evidentirano