hrvatski

Utjecaj organiziranih sportskih aktivnosti na motoričku efikasnost djece s oštećenjem sluha

Cilj istraživanja je bio utvrditi ima li uključenost u organizirane sportske aktivnosti učinka na motoričku efikasnost djece s oštećenjem sluha na način da je njihova motorička efikasnost razvijena u jednakoj mjeri kao i u čujuće djece uključene u iste aktivnosti. Istraživački uzorak je obuhvatio 80 djece u dobi od 7 do 11 godina, koja su podijeljena u 4 grupe (čujuća djeca-sportaši, čujuća djeca-nesportaši, djeca-sportaši s oštećenjem sluha i djeca-nesportaši s oštećenjem sluha). U svrhu istraživanja se koristio obrazac o sudjelovanju u sportu i ispitanici su mjereni u 7 motoričkih testova. 2x2 ANOVA se koristila za utvrđivanje razlika u motoričkoj efikasnosti s obzirom na faktore oštećenja sluha, bavljenja sportom i njihovu interakciju. Nalazi pokazuju da djeca s oštećenjem sluha postižu statistički značajno lošije rezultate u motoričkoj efikasnosti u odnosu na čujuću djecu. Jedino su rezultati u testovima za procjenu jakosti i izdržljivosti gornjeg dijela tijela te jakosti i fleksibilnosti gornjeg dijela tijela podjednaki kod čujuće djece i djece s oštećenjem sluha. S druge strane, djeca koja se bave sportom postižu i bolje rezultate na testovima motoričke efikasnosti, pri čemu su jedino rezultati u testovima za procjenu ravnoteže i fleksibilnosti mišića stražnje strane natkoljenice podjednaki kod djece-sportaša i djece-nesportaša, što bi moglo upućivati na zanemarivanje razvoja ravnoteže i fleksibilnosti u trenažnom procesu. Unatoč pretpostavkama postoji statistički značajna razlika u motoričkoj efikasnosti između čujuće djece-sportaša i djece-sportaša s oštećenjem sluha, što je objašnjeno uz pomoć mogućih neodgovarajućih uvjeta za vježbanje koje imaju djeca s oštećenjem sluha te nedovoljnog vremenskog sudjelovanja u sportu koji bi eventualno doveo do izjednačavanja motoričke efikasnosti djece neovisno o oštećenju sluha.

djeca ; motorička efikasnost ; oštećenje sluha ; sport

nije evidentirano