engleski

Noun collocations in Croatian as a second language

Kolokacija se najčešće definira kao supojavljivanje individualnih leksičkih jedinica na sintagmatskoj razini. U novije vrijeme, osim u okviru teorijske lingvistike, kolokacijama sve više pažnje posvećuju i primijenjeni lingvisti koji se bave procesom učenja i poučavanja inoga jezika (Borić, 2002 ; Valentić, 2005 ; Petrović, 2007). Kolokacije se smatraju osnovom za razvoj govorne i pisane fluentnosti, pridonose proširenju već postojećeg vokabulara, a samim time i prirodnijoj komunikaciji na inom jeziku. Razvoj kolokacijske kompetencije kod neizvornih govornika jedan je od temeljnih, ali i najzahtjevnijih ciljeva nastave stranih jezika. U ovom će se radu kolokacijama pristupiti s glotodidaktičkoga aspekta. Cilj je ovoga istraživanja ispitati receptivno i produktivno znanje kolokacija te, dodatno, dobiti uvid u tipologiju najčešćih kolokacijskih pogrešaka na nastavi inojezičnoga hrvatskoga. Imenske kolokacije, ponajprije sastavljene od pridjeva kao kolokatora i imenice kao osnove, su se crpile iz udžbenika za hrvatski kao ini jezik i eseja polaznika semestralne nastave hrvatskoga kao inoga jezika na Croticumu. Ispitanici su ispunjavali zadatak višestrukog izbora i zadatak popunjavanja praznina u kojima su obuhvaćene imenske kolokacije različite čestote. Iako je posljednjih godina porastao interes za proučavanje kolokacija i kod hrvatskih jezikoslovaca (Petrović, 2007 ; Blagus Bartolec, 2014), još uvijek je primjetna nesustavnost te nedostatak kako teorijskih tako i primijenjenolingvističkih spoznaja o ovom vrlo važnom fenomenu. S obzirom da u hrvatskom kao inom jeziku nisu provedena istraživanja koja bi nam dala uvid u receptivno i produktivno znanje kolokacija te tipologiju kolokacijskih pogrešaka, nadamo se da će rezultati ovog istraživanja biti tek početak u rasvijetljavanju navedenoga leksičkoga fenomena.

collocation ; lexical collocational errors ; Croatian as L2

nije evidentirano