hrvatski

Dramska kazališna kritika u osječkim dnevnim novinama u prvoj polovici 20. stoljeća

U hrvatskoj teatrologiji postoje samo dva sustavna pregleda hrvatske kazališne kritike (Šime Vučetić, „O našoj dramskoj kazališnoj kritici“, u Joža Horvat, Slavko Kolar i Petar Šegedin (ur.), Hrvatsko kolo 1, Zagreb, Matica Hrvatska, 1949, str. 448.-504. i Nikola Batušić, Hrvatska kazališna kritika, Zagreb, Matica Hrvatska, 1971). Upravo ti radovi koji su temelji proučavanja hrvatske kazališne kritike imali su izričito negativne posljedice na status kazališne kritike. Vučetić, pišući iz vizure marksističko - komunističke ideologije, vrijednost je priznao samo nekolicini kritičara (Šenoi, Miletiću, Matošu i Krleži) dok je ostale politički diskreditirao kao bezvrijedne, bezidejne, nazadne... Također, u svojoj se knjizi bavi isključivo zagrebačkom kritikom, a ostatak Hrvatske ne spominje, što je kasnije preuzeo i Batušić (knjiga nosi naslov Hrvatska kazališna kritika, a samo na pola stranice knjige od preko tri stotine, spominje se da postoje i neki kritičari u pokrajinskim središtima). Time je hrvatskoj kazališnoj kritici nanesena velika nepravda - daljnje proučavanje ograničeno je političkom i estetskom diskreditacijom te zagrebačkom centralizacijom. Zbog navedenih činjenica ću kroz analizu, deskripciju, komparaciju i sintezu kazališne kritike u osječkim dnevnim novinama (Narodna/Hrvatska obrana, Hrvatski list/glas, Slawonische Presse i Die Drau) u prvoj polovici 20. stoljeća predstaviti žanr kazališne kritike, dokazati da je kazališna kritika postojala, da je imala istaknute, obrazovane predstavnike (Dragana Melkusa, Ernesta Dirnbacha, Josipe Glembay, Franje Bartola Babića i druge) koji su kvalitetno i sustavno pratili osječka kazališna zbivanja, prikazati i objasniti njezin nastanak i razvoj te dati definiciju kazališne kritike.

Osijek ; osječke novine ; dramska kazališna kritika ; osječko Hrvatsko narodno kazalište ; 1900. - 1945.

nije evidentirano