hrvatski

Jezikoslovni pogled na Ivana Antunovića kao pisca Odmetnika i urednika Bunjevačkih i šokačkih novina

Ivan Antunović u životu bačkih Hrvata ima veliko kulturnopovijesno i filološko značenje. U radu se istražuje odnos nekih pravopisnih i jezičnih obilježja njegova romana Odmetnik, putopisa Poučne iskrice te Bunjevačkih i šokačkih novina i Bunjevačke i šokačke vile. Ispituje se koliko jezik novina slijedi jezik zagrebačke filološke škole i koliki je utjecaj bunjevačkoga govora. Jezik se novina koje je uređivao Ivan Antunović uspoređuje s hrvatskim onodobnim novinama ; Vijencem, Narodnim novinama i drugima. Kao osobitost se pravopisne razine opisuje miješanje fonetskoga i morfonološkog pravopisa, a kao leksička osobitost Antunovićeva usporedna uporaba hrvatske i strane riječi kao jednakovrijednih bliskoznačnica ili istoznačnica: milostinja (lemozina), čaj (thea), karta (bileta), Pražki Dvorak (Pragerhof)… Na sintaktičkoj se razini izdvaja uporaba participa, tj. sklonidba glagolskih priloga sadašnjih i prošlih, kao nasljedovanje jezika 18. stoljeća, ali i obilježje zagrebačke norme.

kontaktni sinonimi; jezik zagrebačke filološke škole

nije evidentirano