hrvatski

Mit o Leninu tijekom kasnog sovjetskog socijalizma: ukletologija u “kinoleninijani”

Oslanjajući se na teoriju ukletologije u studiji Sablasti Marxa J. Derridae, u radu analiziramo reprezentacijske modele Leninova lika u nekoliko ključnih filmova iz razdoblja kasnog socijalizma i iz ciklusa tzv. „kinoleninijane“. Usmjerujući se prvenstveno na tjelesne aspekte reprezentacijskih modela, rad prikazuje da Lenin kao jedna od omiljenih figura pamćenja tijekom kasnog socijalizma ima svoje lice i naličje. On je s jedne strane nosivo tijelo (i simboličkog i stvarnog) lica humane verzije socijalizma („socijalizam s ljudskim licem“), no naličje je te projekcije povezano sa sviješću (koja postupno sazrijeva tijekom kasnog socijalizma) o tome da je Revolucija 1917. bila obećanje par excellence te da, kao takva, ne može garantirati ništa osim vlastite prekršivosti (Jukić 2011). U tom smislu lik Lenina u odabranim filmovima (Priče o Leninu, 1957 ; Lenin u Poljskoj, 1966 ; Lenin u Parizu, 1981 ; sva tri redatelja S. Jutkeviča, te Na jednoj planeti, 1965., redatelja I. Ol'švangera) predstavlja otvorenu ranu u tijelu sovjetske povijesti i njezinih (neostvarenih i neostvarivih) projekcija. U tom smislu naša analiza potvrđuje Derridainu tezu u skladu s kojom bilo koji narativ koji se referira na simboličkoga oca, bio on Lenin, Marx ili onaj Shakespeareova Hamleta, uključuje afekte povezane s radom traume i tugovanja.

mit ; Lenin ; kasni socijalizam ; J. Derrida

nije evidentirano