hrvatski

Utjecaj gnojidbe dušikom i načina uzgoja na kemijski sastav dvodomne koprive (Urtica dioica L.)

Dvodomna kopriva (Urtica dioica L.) višegodišnja je biljna vrsta, koja zbog dokazanog ljekovitog djelovanja ima široku upotrebu u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. S nutritivnog aspekta predstavlja vrijedan izvor esencijalnih hranjivih tvari i bioaktivnih komponenata s izraženom antioksidacijskom aktivnosti, što je svrstava u kategoriju funkcionalnih namirnica. Nitrofilna je biljna vrsta, jer za intenzivan rast i razvoj zahtijeva velike količine dušika, što može rezultirati smanjenom kvalitetom biljnog materijala i akumulacijom potencijalno štetnih nitrata. Zbog prepoznatog ekonomskog potencijala, ova samonikla biljna vrsta sve se više sakuplja s prirodnih staništa. No, pri tome se uglavnom ubire nekontrolirani biljni materijal, a neodgovorno sakupljanje dugoročno gledano može rezultirati degradacijom prirodnih staništa. Stoga je koprivu potrebno kontrolirano uzgajati, odnosno, uvesti u poljoprivrednu proizvodnju. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj gnojidbe dušikom i načina uzgoja na kemijski sastav i komponente prinosa kultivirane koprive u kontinentalnoj Hrvatskoj. Identični poljski pokusi postavljeni su na dvije klimatski različite lokacije, na području Sisačko- moslavačke županije (humidna klima) te na području grada Zagreba (semihumidna klima). Dvofaktorijalni poljski pokusi uključivali su tri razine gnojidbe dušikom (0, 100 i 200 kg N/ha) i dva načina uzgoja (izravna sjetva i presadnice), a postavljeni su po metodi slučajnog bloknog rasporeda u 4 ponavljanja. Izravna sjetva provedena je u jesen 2012. godine, a presadnice su posađene u proljeće 2013. godine. Tijekom prve vegetacijske sezone (2013. godina) cilj uzgoja bila je nadzemna biljna masa u fazi cvatnje (sirovina za potrebe farmaceutske industrije), a na obje lokacije provedene su dvije košnje biljaka uzgajanih izravnom sjetvom i tri košnje u uzgoju iz presadnica. Utjecaj gnojidbe i načina uzgoja bio je promjenjiv i ovisan o lokaciji i roku košnje, dok je njihova međusobna interakcija u svim rokovima košnje na obje lokacije bila statistički opravdana. Biljke iz izravne sjetve ostvarile značajno veću količinu suhe tvari i nekih minerala (magnezij, željezo, cink, mangan, bakar), ali je utvrđen manji broj košnji, smanjenje sklopa biljaka te ukupnog prinosa u odnosu na uzgoj iz presadnica. U drugoj vegetacijskoj sezoni (2014. godina) kopriva je košena prije cvatnje (proizvod za potrebe prehrambene industrije) te je ukupno provedeno šest košnji herbe. Na kontrolnim varijantama (0 kg N/ha) utvrđena je veća količina suhe tvari (24, 44 % ST), željeza (2456 mg Fe/kg ST), cinka (30, 15 mg Zn/kg ST), mangana (122, 65 mg Mn/kg ST) i bakra (14, 65 mg Cu/kg ST), kao i veći sadržaj ukupnih fenola (825, 53 mg GAE/100 g st) te vitamina C (101, 38 mg/100 g st) u odnosu na gnojidbu sa 100 i 200 kg N/ha. Pri gnojidbi sa 100 kg N/ha utvrđena je veća količina kalija (2, 59 % K/ST), a pri 200 kg N/ha kopriva je imala više dušika (4, 40 % N/ST), sirovih proteina (27, 47 % SP/ST), kalcija (6, 25 % Ca/ST), magnezija (0, 46 % Mg/ST), ali i potencijalno štetnih nitrata (1435 mg NO3/kg st) u usporedbi s ostalim razinama gnojidbe. Iz navedenog se može zaključiti da se u cilju postizanja većeg broja košnji zadovoljavajućeg prinosa i visoke zdravstvene i nutritivne vrijednosti herbe, koprivu preporučuje uzgajati iz presadnica uz primjenu gnojidbe od 100 kg N/ha.

klimatski čimbenici; kultivirana kopriva; minerali; prinos; višekratna košnja

nije evidentirano