hrvatski

Emocije u hrvatskome kao inom jeziku

U radu će se prikazati rezultati istraživanja prepoznavanja emocija hrvatskih izričaja kod stranaca kojima je hrvatski drugi ili ini jezik. Pokušat će se istražiti razlike u sociokulturnoj normi različitih govornika iz Sjeverne Amerike, Južne Amerike, Kine, Francuske, Njemačke i Poljske. U sličnom istraživanju koje je provedeno na četiri različite grupe stranih govornika radost je najslabije prepoznata, pretpostavlja se zbog lošega govornog, glumačkog ostvarenja (Vuletić, 2007). Za ovo su istraživanje iskorišteni primjeri govornih izraza sreće, tuge, bijesa, straha i iznenađenja iz hrvatskih filmova koji su u prethodnome perceptivnom istraživanju govornoga izraza emocije u hrvatskome filmu (Vlašić Duić, 2013) prepoznati s visokim postotkom (višim od 90%) U tom su istraživanju ispitanici procjenjivali koja je emocija izražena te su trebali odrediti koliko je jako izražena na ljestvici od 1 do 7 (1 je slaba, 4 umjerena, a 7 jaka emocija). Procjenjivali su i kakvim su prozodijskim sredstvima te emocije ostvarene: kakav je intenzitet (1 tiho, 7 glasno), tempo (1 spor, 7 brz) i ton (1 nisko, 7 visoko). Budući da su neverbalni znakovi važni za učinkovito učenje i poučavanje i stranoga jezika, ti se rezultati mogu koristiti u nastavi hrvatskoga kao drugoga i stranog jezika kroz identifikaciju jačine izrečene emocije kojima strani studenti procjenjuju ostvarenje emocija hrvatskih govornika, ali i lektora kao prvog sugovornika. S druge strane, rezultati mogu pomoći u tumačenju neverbalnih znakova studenatai pokazati primaju li različito pojedine emocije.

emocije; neverbalna komunikacija; prozodijska sredstva; hrvatski kao ini jezik

nije evidentirano