hrvatski

Primjena ultrazvuka u istraživanju koartikulacijskoga utjecaja pojedinoga vokala na frikative /s/ i /š/ u hrvatskome

Ultrazvučna istraživanja se u posljednjih desetak godina sve više upotrebljavaju u analizi pokreta jezika u govoru (Stone 2005, 2005b ; Rahilly 2013). Ultrazvuk je jedna od neinvazivnih metoda za slikovno prikazivanje izgovornih pokreta, a u odnosu na rentgen, magnetsku rezonanciju i računalnu tomografiju ima brojne prednosti (Stone 2013). Nema buke, ispitanici ne moraju ležati za trajanja eksperimenta, mogu se dobiti istovremene slike za cijeli izgovorni pokret (25 sličica u sekundi), a što je najvažnije, nije opasan za zdravlje (Kitamura i sur. 2005, Stone 2013, Lee i sur. 2013). Među teorijama koartikulacije teorija je artikulacijskih gesta unutar koje je i model artikulacijske angažiranosti, zahvalan model za provjeru ultrazvučnom metodom jer se može vidjeti položaj i oblik cijele linije jezika. Prednost modela je i što je vrlo detaljan. Za svaki pojedini glasnik zna se stupanj artikulacijske angažiranosti i koliko je koartikulacijski otporan, tj. koliko može koartikulacijski utjecati na druge glasnike (Recasens i sur. 1997). Usporedit će se rezultati istraživanja sa sličnim istraživanjima pomoću drugih metoda (npr. elektropalatografije) (Liker i Gibbon 2011) te s rezultatima drugih jezika (npr. Zharkova 2008 ; Zharkova i sur. 2009, 2012). U radu će biti prikazani rezultati ultrazvučnoga istraživanja sa stabilizacijom glave (FILIP) i ispitanika (S.O.S.) te dijela hrvatskoga ultrazvučnoga korpusa (HULK) (Carović 2014). Analizirane su ultrazvučne snimke izgovora šestero ispitanika (3 muška i 3 ženska) u jednosložnim beznačenjskim riječima pod dugosilaznim naglaskom. Pretpostavlja se da će ultrazvučna metoda moći dobro prikazati koartikulacijski utjecaj vokala na frikative. Prema koartikulacijskoj teoriji stupnja artikulacijske angažiranosti (Recasens et al. 1997, Recasens 2004) pretpostavlja se da će prednji vokali manje koartikuacijski utjecati na frikative od stražnjih vokala te da će frikativ /š/ biti koartikulacijski otporniji od /s/. Ovakva se bazična istraživanja mogu dati važne informacije o varijabilnosti glasnika u hrvatskome, kako u dijagnostici, tako i u rehabilitaciji govora, a i u poučavanju hrvatskoga kao inoga.

fonetika; ultrazvuk; koartikulacija; mjerenja proizvodnje govora

nije evidentirano