hrvatski

Ultrazvučno istraživanje vokala u donjomeđimurskom kajkavskom

U posljednjih dvadeset godina ultrazvuk se sve više upotrebljava kao metoda za fiziološko istraživanje govora (Stone, 2005). Kao jedna od metoda slikovnoga prikaza (Stone, 2013) može prikazati pokret jezika u realnom vremenu, neinvazivan je, biološki siguran i relativno jeftin u odnosu na druge metode. Standardizacija postupka ultrazvučnoga istraživanja još se uvijek preispituje jer postoje različiti sustavi za stabilizaciju sonde i ispitanika te različiti računalni programi za analizu ultrazvučnih snimaka. Unatoč tome, ultrazvuk se koristi u istraživanjima standardnih govora (npr. njemački, mađarski, engleski, ruski…), u istraživanjima atipičnoga govora (npr. glosektomirani pacijenti, pacijenti s rascjepom nepca) i u učenju stranoga jezika. Za hrvatski je napravljeno ultrazvučno istraživanje vokala i nekih frikativa u općeprihvaćenom izgovorno standardu (Carović, 2014). U istraživanju je analiziran jedan muški ispitanik i jedna ženska ispitanica donjomeđimurskoga govora. Ispitanici su snimljeni u Laboratoriju za fiziološka istraživanja Odsjeka za fonetiku u stabilizacijskim sustavima S.O.S. i FILIP. Ispitanici su produženo fonirali hrvatske standardne vokale i vokale svog govora te su izgovarali rečenice s riječima u kojima su naglašeni vokali u okruženju bilabijala ili labiodentala (npr. pop, papa, pipati, vupati, buom…). Cilj istraživanja je prikazati vokalski prostor jednoga kajkavskoga govora i uporabu ultrazvučne metode u dijalektološkim istraživanjima hrvatskoga jezika.

ultrazvučno istraživanje; vokali; kajkavski dijalekt

nije evidentirano