hrvatski

Ekonomska emigracija iz Imotske krajine u Kraljevinu Belgiju nakon Prvoga svjetskog rata

Uzroci migracija stanovništva Imotske krajine do sredine 20. stoljeća bili su ekonomske i socijalne naravi. Iako je obradivog tla bilo relativno malo, glavno zanimanje imotskog stanovništva i dalje je tehnički zaostala poljoprivredna proizvodnja čije prinose redovito uništavaju prirodne nepogode (suša, poplave), zbog čega je svakodnevnicu predstavljala glad. Razvijeniji oblik industrijske proizvodnje u imotskoj općini bila je kultura duhana, zastupljena od druge polovice 19. stoljeća. U jugoistočnim predjelima Krajine s izraženom mediteranskom klimom duhan je predstavljao jedini izvor novca. U zapadnim krajevima stanovništvo se uglavnom bavilo trgovinom. Nakon Prvog svjetskog rata tradicionalni migracijski putovi okrenuti će se prema zemljama Zapadne Europe. U drugoj polovici 20-tih imotske će migracije bit najintezivnije upravo zbog smanjenja proizvodnje duhana. Do 1945. godine najveći broj migranata organizirano će otići na sezonske poljoprivredne poslove u Francusku. Nakon 1925. godine ta će se zemlja suočiti s velikom krizom i nezaposlenošću. U drugoj polovici 20-tih Francusku će zamijeniti Belgija koja je tražila jeftinu radnu snagu za svoju sve razvijeniju tešku industriju. Rad možemo podijeliti na dvije velike cjeline. U prvoj cjelini prikazan je cjelokupni gospodarski, socijalni i politički kontekst Imotske krajine između dva svjetska rata s naglaskom na agraru i proizvodnji duhana. Drugi, nešto manji dio, obuhvaća prikaz tradicionalnih sezonskih oblika migracija imotskog stanovništva, politiku Kraljevine Jugoslavije te kontekst radne emigracije u Kraljevinu Belgiju.

Imotski; emigracija; duhan; Kraljevina Jugoslavija; Belgija

nije evidentirano