hrvatski

Samorodni talent u seoskoj izolaciji

Rad prati retrospektivnu izložbu samoukog hvarskog kipara s početka 20. stoljeća Josipa Makjanića. Izložba je organizirana u muzeju Staroga Grada kao retrospektivni pregled cjelokupnog nevelikog opusa kipara aktivnog u kasnoj životnoj dobi. Seoska izolacija u rodnom Svirču na Hvaru, nedostatak bilo kakve stručne poduke, i upučenost na crkveni repertoar umjetničkih djela rodnoga otoka, posljedovali su naivnom vizijom svijeta. Nabožni motivi kao i portreti najbližih osoba iz seoske sredine, unatoč okolnostima koje mu nisu išle na ruku, ukazuju na "otpornost" izvornog talenta. Makjanić pripada onim izvornim umjetnicima koji nemaju ni prethodnike, ni učitelje, ni nasljedovatelje, jer im je mogućnost asimilacije uzora svedena na minimum sadržajnih rješenja, a djelovanje na druge zapriječeno zatvorenošću i neevolutivnošću izraza koji je jedini mogući način bez jačih stilogenih osobina. Samorodnost Makjanićeva telenta time nije umanjena, nego dapače uvećana izostankom podražavanja uzora i pokušaja da ih se stilski oponaša.

Josip Makjanić; samouki kipar; Hvar

nije evidentirano