Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 772295

Moderno društvo i redefiniranje terapijskih procedura


Tarabić, Božidar Nikša
Moderno društvo i redefiniranje terapijskih procedura // Depresija u stoljeću uma / Đerke, Filip (ur.).
Zagreb: Gyrus, 2015. str. 100-100 (predavanje, domaća recenzija, sažetak, stručni)


Naslov
Moderno društvo i redefiniranje terapijskih procedura
(Modern society and redefinition of therapeutic procedures)

Autori
Tarabić, Božidar Nikša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Depresija u stoljeću uma / Đerke, Filip - Zagreb : Gyrus, 2015, 100-100

Skup
4. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 26-28.02.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Moderno društvo ; terapija ; depresija
(Modern society ; therapeutic procedures ; depression)

Sažetak
Promatrano iz evolucijske perspektive, fenomenološki slične kliničke manifestacije depresije možemo, ovisno o njihovom uzroku opisati kroz stupanj njihove adaptivnosti. Moderno je društvo osjećaj sigurnosti pojedinca u vidu jasnog položaja i očekivanja spram njegove budućnosti, zamijenilo konceptom ‘’slobode izbora’’, individualizma i hedonizma. Današnji, ‘’individualiziran’’, pojedinac, bez adekvatne socijalne podrške, suočen sa pretjeranim zahtjevima od strane poslodavca, neizvjesnosti u pogledu vlastite budućnosti, nezadovoljan nedostatkom podražavajućih intimnih odnosa i brojnim drugim dimenzijama svakodnevnog funkcioniranja, a bez mogućnosti za ‘’bijeg’’, neminovno posustaje. Depresija pacijenata novog vala tako uistinu predstavlja adaptivni oblik bijega iz stresne situacije i povik za pomoć, a psihijatrijske ustanove pružaju svojevrstan azil od teške svakodnevice – i to primarno bilježeći zamjetan priljev pacijenata iz opće populacije, bez ranijih psihijatrijskih odstupanja. Raste broj situacija gdje bazična vjerovanja i pogled na stvarnost nisu pogrešni već u skladu s objektivnim stanjem. Upravo objektivnost uzorka depresije današnjeg pojedinca nužno redefinira pristup samoj terapiji, zahtijevajući oboje u kliničara i u pacijenta razvoj novih i specifičnih vještina suočavanja i mehanizama distorzije realnosti. Medikamentnozna terapija još uvijek opravdano predstavlja temeljni stabilizator, no psihoterapijski pristupi usmjereni na korekciju pogrešnih bazičnih vjerovanja i pogleda na stvarnost postaju manje efikasni. Upitna je i mogućnost distrakcije i pronalaženja novih izvora zadovoljstva, a temeljni cilj tretmana postaje resocijalizacija pojedinca te njegovo funkcionalno osposobljavanje za suočavanje sa stresnim životnim događajima. Postavlja se i pitanje moralno upitnog kognitivnog restrukturiranja uz pomoć kojeg pacijent prihvaća svoju realnost takvom kakva jest, gaseći adaptivne reakcije, a u cilju prevencije relapsa i povratka u sustav.

Izvorni jezik
Hrvatski



POVEZANOST RADA


Ustanove
Hrvatski studiji, Zagreb