hrvatski

Opća razmatranja o ocjenjivanju nesposobnosti za rad

ZAKLJUČAK Zaključno bi trebalo ponovo istaći da ocjenjivanje nesposobnosti za rad u toku neke akutne bolesti ili povrede treba shvatiti kao dio terapije i to njen vrlo značajni dio. Ovu terapeutsku metodu treba dalje usavršavati, modificirati, te ocjenjivati indikacije kod pojedine bolesti i određivati način i trajanje poštede od rada. Treba imati na umu da ova terapeutska metoda ima i štetni efekt, te da liječnik može da bude glavni uzročnik u nastanku trajnog psihičkog i/ili somatskog oštećenja čovjeka-radnika. Povremena pošteda od rada može biti ipak korisna u prevenciji težeg oblika bolesti, odnosno težeg stupnja dizabiliteta. Određivanje i omogućivanje trajne nesposobnosti za rad putem tzv. invalidske mirovine je ne samo socijalna nego i preventivna mjera. Ona mora da služi produženju ljudskog života. Bolesnik traži u liječniku svog glavnog savjetnika i zaštitnika u održavanju nezavisnog života. Međutim, ocjenjivanjem invalidima rada osoba koje to nisu, znači oštetiti druge članove zajednice, pa često i samog korisnika invalidske mirovine. Medicinski radnici moraju ukazivati da društvo mora stvoriti fleksibilnije uvjete i slobodnija kretanja u izboru radnih mjesta, jer je gubitak ođre- Jenih radnih sposobnosti i motivacije tokom radnog vijeka normalna pojava. Bolje stručno medicinsko vještačenje nesposobnosti za rad povećat će broj fizičkih i psihičkih radno produktivnih i zadovoljnih zdravih pojedinaca, a s tim i veći stupanj zdravlja u društvu.

rad, nesposobnost, ocjenjivanje

nije evidentirano