hrvatski

Imediatno opterećenje dentalnih implantata

Imedijatno dentalno opterećenje jedno je od najznačajnijih dostignuća suvremene dentalne implantologije. Rezultati novijih kliničkih i eksperimentalnih studija pokazali su da samo implantati visoke primarne stabilnosti mogu biti izloženi protokolu imedijatnog opterećenja. Usavršavanjem implantoloških materijala i napretkom kirurgije te novim tehnikama, kao i ugradnjom implantata bez podizanja režnja stvoreni su uvjeti da se ubrza proces oseointegracije, a samim tim i mogućnost ranijeg opterećenja implantata protetskim nadomjeskom. Oseointegracija predstavlja strukturno funkcijsku vezu implantata i kosti. Stav grupe eminentnih stručnjaka je da se svako zbrinjavanje implantata protetskim nadomjeskom u vremenskom intervalu od tri dana do maksimum tri mjeseca nakon implantacije može smatrati ranim opterećenjem. Kasno, tj, odloženo opterećenje implantata (delayed loading) protetskim nadomjeskom nakon 3–4 mjeseca za donju, odnosno 6 mjeseci za gornju čeljust, odgovara konvencionalnom Brånemark-ovom konceptu. Kod imedijatnog opterećenja moramo voditi računa o samom zdravstvenom statusu pacijenta, strukturi alveolarnog grebena, kirurškoj tehnici, odabiru i broju implantata te mehaničkim silama koje djeluju na implantat. Što se izbora vrste radova tiče, oni ovise o samom zdravstvenom stanju , mogućnostima i željama pacijenta, a na izbor imamo imedijatno opterećenje jednog implantata, imedijatno opterećenje fiksnog protetskog rada na više implantatai imedijatno opterećenje pokrovne proteze.

dentalni implantati; imedijatno opterećenje

nije evidentirano