hrvatski

Provjera podudaranja svjetlosnog polja i polja zračenja rendgen uređaja koji se koriste za konvencionalnu radiografiju

Dok se prosvjetljavanjem prate pokreti kao što je peristaltika crijeva, rad srca, protok kroz jednjak i sl., snimkom dobivamo statički prikaz pojedinog organa ili tkiva. Koju ćemo od ovih dviju tehnika koristiti ovisi o potrebi što želimo prikazati. Pritom se moramo voditi činjenicom da je doza koju će primiti pacijent, a time i osoblje znatno manja kod korištenja tehnike snimanja nego pri dijaskopiji. No, unatoč činjenici da je pri snimanju doza znatno manja nego pri prosvjetljavanju, a vodeći se principom ALARA odnosno činjenicom da svaka primljena doza bez obzira kako niska bila nosi određeni rizik, potrebno je dozu koju prima pacijent sniziti koliko je god moguće, a da pritom ne ugrozimo postavljanje ispravne dijagnoze. S obzirom na broj snimanja koji se danas obavlja u modernoj radiološkoj praksi, bez obzira na male doze koje se pri tom dodjeljuju, ukupna kolektivna doza pri tome nije zanemariva. Smanjenje doze u dijagnostici u prvom redu postižemo primjenom načela opravdanosti te optimalizacije. Pritom moramo biti svjesni da kvaliteta snimke i pacijentova doza ovise o brojnim čimbenicima. Kontrola, podešavanje te međusobno usklađivanje čimbenika koji utječu na kvalitetu snimke kako bi se smanjila doza pacijenta, nije moguća bez uspostave sustava kontrole kvalitete, odnosno provođenja kontrole kvalitete. Oblik i veličina korisnog snopa rendgen aparata kao i njegova usmjerenost podešava se zakretanjem rendgenske cijevi i zaslonom koji mora biti ugrađen na otvoru kućišta rendgenske cijevi. Pri odabiru ovih parametara odnosno usmjerenju primarnog snopa na dio tijela koji želimo prikazati na rendgenskoj snimci, kao i određivanje njegove veličine i oblika, operater se služi svjetlosnim vizirom. Svjetlosni vizir je ugrađen unutar zaslona rendgenske cijevi i daje svjetlosno polje koje služi za orijentaciju. Ono mora svojom usmjerenošću, veličinom i oblikom odgovarati primarnom snopu rendgenske cijevi. U praksi se pokazalo da svjetlosno polje može svojim oblikom i veličinom odstupati od veličine i oblika primarnog snopa. Bilo da prikazuje polje koje se nalazi unutar, odnosno da je šire od primarnog snopa ili da ne odgovara njegovom obliku. Iz ovih razloga operater ne bi bio u mogućnosti na snimci prikazati željeni dio tijela, odnosno suziti snimano polje na potrebnu veličinu. Odstupanja u veličini i obliku između primarnog snopa rendgenske cijevi i svjetlosnog polja, koje prikazuje svjetlosni vizir, uzrokovale bi ponavljanje snimke sa upitnim konačnim rezultatom ili nepotrebno ozračivanje dijela tijela što bi u oba slučaja uzročilo nepotrebno povećanje doze koju bi primio pacijent. Istraživanjem će biti pokazano u kojem broju slučajeva se može utvrditi odstupanje jednog polja od drugog te kolika su ta odstupanja izražena u postotku.

Rendgen; Svjetlosno polje; Radiografija

nije evidentirano