hrvatski

UDIO POLICIKLIČKIH AROMATSKIH UGLJIKOVODIKA U UZORCIMA DIZEL GORIVA ODREĐEN HPLC METODOM

Detaljnija i pouzdanija karakterizacija sastava nafte, teških ostataka i srednjih frakcija je od velike važnosti za optimiranje rafinerijskih procesa, evaluaciju svojstava proizvoda, korelacija strukture i svojstava, korelaciju porijekla nafte te brigu za okoliš. Zbog kompleksnosti kemijskog sastava nafte i frakcija njihova karakterizacija nije jednostavan zadatak. Tradicionalno, aromati se izoliraju iz nafte i frakcija korištenjem različitih kromatografskih metoda adsorpcijom na koloni. Danas je tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti (HPLC) najrasprostranjenija analitička metoda za određivanje grupnog sastava nafte i derivata. Određivanje aromata u uzorcima dizel goriva propisana je Europskom normom EN 12916 od 2000 g. '' Derivati nafte-Određivanje sadržaja tipova aromata u srednjim frakcijama-Metoda tekućinske kromatografije (HPLC) visoke djelotvornosti uz detektor indeksa loma''. Norma je bazirana na prethodnim normama IP 391/90 i IP 391/95. Metoda za određivanje aromata koristi HPLC normalnih faza uz više funkcijski preklopni ventil. Separacija se provodi na polarnoj ili modificiranoj polarnoj koloni (silika ili amino/cijano silika) uz nepolarnu pokretnu fazu (n-heptan) uz korištenje detektora indeksa loma. Kolona ne pokazuje afinitet za zasićene ugljikovodike (alifatski i ciklički), ali pokazuje naglašeni afinitet i selektivnost za aromatske ugljikovodike. Kao rezultat selektivnosti aromati su separirani od zasićenih i međusobno odvojeni jasno izraženim pikovima sukladno prstenastoj strukturi tj. kao mono, di i tri+ aromati. Mono-aromati se definiraju kao spojevi koji imaju samo jedan aromatski prsten bez obzira na broj vezanih zasićenih prstenova. Di-aromati su spojevi koji sadrže dva aromatska prstena koji mogu biti kondenzirani, vezani jednostavnim vezama ili međusobno odvojeni parafinskim lancem ili naftenskim prstenom. Tri+ aromati po istoj definiciji imaju tri ili više aromtskih prstenova i u većini separacija koeluiraju s nekim polarnim hetero spojevima. Također u skladu s definicijama iz Norme policiklički aromatski ugljikovodici predstavljaju zbroj sadržaja di i tri+ aromata. Preciznost metode je provjerena na uzorcima koji su sadržavali od 0%-26% (m/m) PAH-ova. Ekološki zahtjevi su ograničili sadržaj PAH-ova u dizel gorivima na 11% (m/m) (EN 590/99). Sadržaj policikličkih aromatskih ugljikovodika je mjeren na nizu komercijalnih uzoraka dizela i eurodizela. Određivanje je provedeno na kromatografu VARIAN 9000 i μ-Boundpak-NH2 koloni te n-heptanom kao pokretnoj fazi. Temperatura kolone i injektora je bila 25oC , a ostali dijelovi na sobnoj temperaturi. Koncentracija separiranih frakcija praćene su odazivom diferencijalnog refraktometra, a prikupljanje i obrada podataka učinjena je osobnim računalom uz odgovarajuću programsku podršku. Dobiveni rezultati su pokazali da je sadržaj PAH-ova niži od dopuštenog maksimuma od 11% (m/m) kod velike većine uzoraka. Sadržaj PAH-ova u dizel-gorivu je dvostruko veći od sadržaja u eurodizel gorivu. Preciznost izračunata putem ponovljivosti je u granicama očekivanim iz Norme, ali je niža nego u slučaju određivanja mono aromata odnosno ukupnih aromata. Sadržaj tri+ aromata je često oko 0.1% što je granica kvantifikacije metode i osnovni razlog je smanjenoj preciznosti. Dobiveni rezultati također ukazuju da bi se umjesto RI detektora mogao uvesti osjetljiviji detektor.

policiklički aromatički ugljikovodici; tekućinska kromatografija

nije evidentirano