hrvatski

Obilježja igre kod djece s neurorazvojnim teškoćama

U ovom radu provedeno je istraživanje o obilježjima igre kod djece s neurorazvojnim teškoćama, s obzirom na razvojna odstupanja na temelju prikaza slučaja. Sudionici istraživanja su dva dječaka u dobi od 4 i 5 godina s dijagnozama iz spektra autizma. Oni su uključeni u tretman senzorne intergracije u Centru za rehabilitaciju Silver gdje su i provedeni testovi istraživanja, s dječacima te s njihovim majkama. Rezultati istraživanja na temelju provedenih radnoterapijskih testova, Test zaigranosti i Povijest igre Takata upućuju na sljedeće zajedničke karakteristike kod djece s autizmom: Izostaje pojam o vremenskom trajanju aktivnosti igre (terapije), distraktibilni su, izgovaraju nekoliko slogova, te ne razumiju u potpunosti verbalni govor. U igri nema stvaranja i imitacije, sekvencioniranja, ustrajnosti i samoinicijative. U aktivnostima igre traže taktilne, proprioceptivne i vestibularne podražaje. U novim situacijama tijekom igre prevladava nesigurnost te traženje podrške i navođenja terapeuta. Navedeni rezultati nisu reprezentativni u populaciji, jer su provedeni na malom broju ispitanika, no omogućuju uvid u osnovne teškoće djece s neurorazvojnim teškoćama, koje se prepoznaju u njihovim oskudnim vještinama tijekom igre, koja je i područje djelovanja radnoterapijske intervencije.

Neurorazvojne teškoće; Djeca

nije evidentirano