hrvatski

Dijagnostička/prognostička vrijednost citološkog sustava gradiranja po Robinsonu i morfometrijska objektivizacija u određivanju gradusa invazivnog karcinoma dojke.

CILJ: Cilj istraživanja bio je učiniti citološko i morfometrijsko gradiranje citoloških uzoraka invazivnog karcinoma dojke i prosuditi mogućnost rutinske primjene citološkog gradiranja s ili bez morfometrijske analize, umjesto dosadašnje procjene gradusa tumora na histološkom materijalu ; prosuditi reproducibilnost, konzistentnost i varijabilnost tehnike gradiranja među citolozima ; te opisati biološku varijabilnost morfometrijskih parametara unutar i između gradusa, u svrhu optimalizacije i utvrđivanja minimalne, trenutno nedefinirane, veličine uzorka potrebite za morfometrijsku analizu. ISPITANICI I METODE: Istraživanjem je obuhvaćeno 45 ispitanica (15 po svakom gradusu) u kojih je dijagnoza karcinoma dojke postavljena na citološkim aspiratima dojke u OB „Dr. J. Benčević“ tijekom 2012. godine. Citološko gradiranje učinjeno je Robinsonovom metodom gradiranja, a određivanje histološkog gradusa korištenjem Elstonove modifikacije Bloom- Richardson-ove metode. Morfometrijska analiza provedena je programom SFORM. REZULTATI: Slaganje tri promatrača u određivanju citološkog gradusa i njegovoj komparaciji s histološkim gradusom procijenjeno je Kendall τ-B testom. τ vrijednosti iznosile su od 0, 64 do 0, 82. τ vrijednosti između promatrača uzetog kao standard (promatrač s najvećim volumenom pregledanih uzoraka karcinoma dojke) i druga dva promatrača (interobserver varijabilnost) iznosile su od 0, 45 do 0, 85. Slaganje pojedinog promatrača pri ponovljenom citološkom gradiranju (intraobserver varijabilnost) iznosilo je od 0, 57 do 0, 79. S porastom gradusa uočava se pad ekspresije progesteronskih receptora, značajan, stupnjeviti porast ekspresije proliferacijskog biljega Ki-67, viši pT stadij te veći udio postmenopauzalnih ispitanica. Analizom razlika u distribuciji morfometrijskih parametara po gradusu izdvaja se značajan, stupnjevit porast mjerenih značajki s porastom gradusa. Gradus je odgovoran za prosječno tek 26, odnosno 35% varijance morfometrijskih obilježja stanice i jezgre. Glavninu varijance obilježja čine interindividualne razlike, odnosno heterogenosti među ispitanicima unutar gradusa, uz minimalne intraindividualne varijacije. Minimalnu, trenutno nedefiniranu, veličinu uzorka potrebitu za morfometrijsku analizu normirali smo na 100 stanica po uzorku, budući da ista jamči usku marginu greške. ZAKLJUČAK: Citološko gradiranje aspirata karcinoma dojke reproducibilno je i neovisno o iskustvu morfologa te dobro korelira s histološkim gradusom. Posljedično tome predstavlja koristan parametar u predviđanju histološkog gradusa, odnosno biološkog ponašanja tumora. Gradiranje morfometrijskom metodom statistički je značajno, ali zbog niskog udjela gradusa u varijanci morfometrijskih obilježja, odnosno širokog raspona preklapanja morfometrijskih parametara među gradusima, morfometrija kao metoda nema diskriminacijsku nego samo indikativnu sposobnost.

citološko gradiranje; karcinom dojke; citološka aspiracija tankom iglom; histološko gradiranje; morfometrija

nije evidentirano