hrvatski

Zborna crkva Sv. Marije u Starom Gradu na Pagu

Zborna crkva sv. Marije u Starom Gradu na Pagu sagrađena je početkom 14. stoljeća u sklopu težnji mlade paške komune za osamostaljenjem od dominacije Zadra i utemeljenjem vlastite biskupije. Pregrađena je koncem 14. stoljeća, kada su težnje za osnivanjem paške biskupije još jednom ojačale. Nakon napuštanja Staroga Grada sredinom 15. stoljeća ostala je u funkciji, a 1589. godine dana je na korištenje franjevcima, koji su uz nju dogradili samostan. Riječ je o kasnoromaničkoj trobrodnoj bazilici s tri polukružne apside od kojih su dvije bočne, po ugledu na zadarsku katedralu, utopljene u zidnu masu. Brodovi su odijeljeni nizovima od po četiri pilona kvadratnog presjeka, povezana polukružnim lukovima. Čitava je crkva, s izuzetkom kasnije nadograđenog pročelja, zidana loše obrađenim domaćim kamenom slabe kakvoće, uz obilnu upotrebu žbuke. Godine 1392. godine talijanski graditelj i kipar Pavao iz Sulmone sagradio je i ukrasio reljefima novo pročelje crkve, koje je umjetnički najizrazitiji dio građevine te predstavlja značajno djelo i u širim okvirima dalmatinske umjetnosti. Uz crkvu su djelomično sačuvani ostatci kampanila, a u njenoj se unutrašnjosti čuvaju vrijedna umjetnička djela gotičkog drvorezbarstva: Bogorodica s Djetetom nepoznatog majstora s kraja 14. stoljeća te dva kipa s nekadašnjeg poliptiha što ga je za franjevačku crkvu u Zadru nakon 1433. godine izradio drvorezbar Petar de Riboldis iz Brianze kod Milana. Gotičko zvono iz 1433. godine, pronađeno u ruševnom zvoniku nekadašnjeg franjevačkog samostana, također je pohranjeno u crkvi. Od zlatarskih radova koji su nekada pripadali zbornoj crkvi u Starom Gradu sačuvana su u riznici zborne crkve u novom Pagu tri vrijedna relikvijara: relikvijar nevine dječice s kraja 14. stoljeća te relikvijar ruke sv. Klare i relikvijar prsta Sv. Ivana Krizostoma iz prve polovine 15. stoljeća.

Pag; Stari Grad; zborna crkva; arhitektura; skulptura; 14. stoljeće

nije evidentirano