hrvatski

Djelovanje kirurške traume na pokazatelje oksidativnog stresa u bolesnika kolecistektomiranih laparoskopskim odnosno laparotomijskim zahvatom

Ozljeda organizma, slučajna ili kirurška, izaziva lokalne i sustavne neuroendokrine, imunološke i metaboličke promjene. Intenzitet tih promjena je odraz težine kirurškog zahvata te stupnja tkivne destrukcije. Zbog očevidnih kliničkih prednosti, manje ozljede trbušne stijenke, slabijeg bola i bržeg oporavka laparoskopski način odstranjenja žučnjaka postao je metoda izbora u liječenju kolelitijaze. Međutim, malo se zna koji su mehanizmi odgovorni za te kliničke prednosti iako se drži da su manja ozljeda i slabiji operacijski stres razlog slabijeg neuroendokrinog, imunološkog i metaboličkog odgovora. Dosadašnje studije su istraživale i uspoređivale brojne pokazatelje neuroendokrinog i upalnog odgovora nakon laparoskopske i kolecistektomije načinjene laparotomijom. Iako se navodi da laparoskopska operacija izaziva slabiji sustavni odgovor, to nije utvrđeno u svim promatranim pokazateljima. S druge strane, u ranijim studijama je istraživanje provođeno nekoliko sati do dva dana nakon operacije. Međutim, ozljeda izazvana operacijom kao i cijeljenje rane traje duže od 48 sati i izazvane promjene još nisu do kraja jasne. Kiruršku operaciju prati i stvaranje reaktivnih kisikovih spojeva (ROS) kao i iskorištenje obrambenog antioksidacijskog sustava. ROS se stalno stvaraju u ljudskom organizmu kao međuprodukti normalnog metabolizma, ali pojačano stvaranje ROS, patofiziološki i biokemijski obilježeno kao oksidativni stres, se navodi i nakon kirurške operacije. Brojnim eksperimentalnim radovima je potvrđena štetna uloga naglašenih oksidativnih reakcija u sustavnom odgovoru na kiruršku ozljedu. Cilj ove prospektivne kliničke studije je bio utvrditi razliku biokemijskih pokazatelja sustavnog odgovora na ozljedu (odgovora akutne faze, metaboličkih i posebice, oksidativnih promjena) nakon kolecistektomije načinjene laparotomijskim i laparoskopskim pristupom. Istraživanje je provedeno u 43 bolesnika podvrgnuta elektivnoj kolecistektomiji. U 21 bolesnika kolecistektmija je načinjena klasičnim načinom laparotomijom, a u 22 bolesnika laparoskopskim pristupom. Uspoređivani su mnogi pokazatelji sustavnog upalnog odgovora i pokazatelji oksidativnih poremećaja. Iz uzoraka venske krvi koja je uzeta 24 sata prije i potom prvog, trećeg i sedmog postoperacijskog dana određivani su SE, C-reaktivni protein, broj leukocita u krvi, albumin, transferin, ceruloplazmin, bakar, ukupni proteini plazme, GUK, ALT, AST, GGT, LDH, CK, kolesterol, broj eritrocita u krvi, hemoglobin, hematokrit, željezo i feritin. Kao pokazatelji oksidativnog stresa mjereni su ukupni antiokisdativni status (TAS), plazmatska SOD, endogeni peroksidi (POX), titar protutijela na oksidirani LDL (oLAb) i neopterin u serumu. Dobivene vrijednosti u svim mjerenim postoperacijskim danima su uspoređene s prijeoperacijskim vrijednostima za svaku skupinu operiranih bolesnika, te je načinjena i usporedba između skupina operiranih laparoskopskim i laparotomijskim načinom. Razina statističke značajnosti je postavljena za p<0, 01. Usporedbom dobivenih rezultata dviju tehnika operiranja utvrđeno je da kolecistektomija, neovisno o tome je li učinjena laparoskopskim načinom ili laparotomijom, izaziva značajan sustavni odgovor na ozljedu sa značajnim postoperacijskim porastom SE, CRP, broja leukocita u krvi i feritina u serumu. Obje vrste operacije žučnjaka su prvog postoperacijskog dana izazvale značajan pad transferina, albumina, ukupnih proteina plazme, kolesterola, broja eritrocita u krvi, hemoglobina, hematokrita i željeza. Jedina značajna razlika između dvije kirurške tehnike odstranjenja žučnjaka svih navedenih pokazatelja sustavnog odgovora je prvog postoperacijskog dana utvrđena u razini serumskog željeza. Stoga je zaključeno da je tog dana nakon operacije odgovor akutne faze podjednak nakon oba načina operiranja. U kasnijem postoperacijskom tijeku (trećeg i sedmog dana nakon operacije) značajno više vrijednosti SE, CRP, i veći pad albumina, transferina, ceruloplazmina i željeza u serumu je utvrđen u bolesnika operiranih laparotmijom što ukazuje na kraće trajanje sustavnog odgovora akutne faze nakon laparoskopske operacije. Nisu utvrđene nikakve promjene GUK, alkalne fosfataze i bakra nakon bilo kojeg tipa kolecistektomije. Nakon obje vrste kolecistektomije značajno su porasle vrijednosti aminotransferaza ALT i AST koje upućuju na prolaznu disfunkciju jetre. Kako su u laparotomijom operiranih bolesnika i sedmog dana nakon operacije vrijednosti ovih enzima bile značajno više nego u bolesnika operiranih laparoskopskim načinom pretpostavljen je brži oporavak jetrene funkcije nakon laparoskopske operacije. Postoperacijske promjene LDH i CK kao pokazatelji Ťtraumatiziranjať trbušne stijenke ukazuju na jednak stupanj ozljede stijenke izazvan laparotomijom i pneumoperitoneumom. Jednak porast CK u serumu prvog dana nakon obje vrste operacije i nepostojanje statističke razlike u postoperacijskim promjenama LDH između dvaju tehnika kolecistektomije ukazuju na jednak stupanj Ťtraumeť trbušnog zida. Nadalje, oba načina odstranjenja žučnjaka ne izazivaju izraženiji oksidativni stres koji se može utvrditi postoperacijskim promjenama vrijednosti TAS i plazmatske SOD. Međutim, pad razine endogenih peroksida prvog postoperacijskog dana utvrđen nakon oba tipa operacije, značajniji nakon laparotomijom učinjene operacije, ukazuje na aktivaciju antioksidativnog sustava i time izraženije oksidativne promjene nakon otvorene operacije. Značajan porast endogenih peroksida u krvi utvrđen sedmog postoperacijskog dana nakon oba tipa kolecistektomije može se objasniti kao “feedback” iskorišetnja antioksidativnih čimbenika ili pojačanim oksidativnim promjenama izazvanim procesom cijeljenja rane. Porast tritra protutijela na oksidirani LDL i razina serumskog neopterina je utvrđena sedmog postoperacijskog dana u laparotomijom operiranih bolesnika, dok u laparoskopski operiranih bolesnika nije nastala nikakva promjena navedenih pokazatelja. Porast tih pokazatelja može ukazivati na ulogu ROS u procesu cijeljenja laparotomijske rane i mehanizmi koji u tome sudjeluju zahtijevaju daljnja istraživanja. Prikazani rezultati ovog istraživanja djelomično objašnjavaju brži klinički oporavak nakon laparoskopske kolecistektomije u odnosu na onu načinjenu laparotomijskim pristupom.

kirurška ozljeda; kolecistektomija; oksidativni stres

nije evidentirano