engleski

The problem of environmental claims in the Croatian bankruptcy law : normative dichotomy which is mutually conditional, but not assumed

Ono na što ćemo se kroz ovaj članak osvrnuti je problematika zaštite okoliša u stečajnom postupku odnosno položaj ekoloških tražbina u stečajnom postupku. Naime, za sada, navedeni problem svakako nije predmet ozbiljnije rasprave u hrvatskom stečajnom i ekološkom pravu. Praksa je pokazala da stečajevi mogu dovesti do problema onečišćenih zemljišta za koja nitko ne preuzima odgovornost. Općenito govoreći, tu počinje začarani krug izbjegavanja i prebacivanja odgovornosti s Vlade Republike Hrvatske na tijela područne (regionalne) i lokalne samouprave i obratno. U zadnjih par godina zakonodavac je više puta izmijenio stečajne propise, kao i niz zakona koji reguliraju problematiku zaštite okoliša. Ipak, tek je 2009. zakonodavac, izmjenama i dopunama Zakona o otpadu (NN, br. 87/09.) uvidio vezu, a kasnije i potvrdio Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i Zakonom o zaštiti okoliša, koja će regulirati ove dvije domene prava. Želja je autora ukazati na nužnost ozbiljnijeg promišljanja regulacije ekoloških tražbina u stečajnom postupku. U konačnici ovaj rad pokušava pomiriti, naizgled oprečne, ciljeve stečajnog prava i prava za zaštitu okoliša budući da ova dva pravna područja predstavljaju alternativna sredstva istog cilja - razmjernu distribuciju ograničenih sredstava, naglašavajući pritom primat funkcije nad formom. Kompleksnost predmeta istraživanja i postavljeni zadaci uvjetovali su izbor metoda pa je u radu korišten metodološki pristup koji obuhvaća proučavanje domaće i strane literature, odgovarajućih zakonskih propisa, kao i analizu pozitivne i strane sudske prakse.

bankruptcy ; environmental claims ; possible solutions.

This work has been supported by the Croatian Science Foundation under the project 6558 Business and Personal Insolvency – the Ways to Overcome Excessive Indebtedness