hrvatski

Doprinose li stvarna i percipirana sličnosti stavova zadovoljstvu odnosom sustanara?

Usklađenost sustanara u različitim segmentima pokazala se važnom za zadovoljstvo njihovim odnosom (Sprecher, 2011). Istraživanja ukazuju na važnost usklađenosti u npr. području osobina ličnosti (Kurtz & Sherker, 2003) i komunikacijskog stila (Martin & Anderson, 1995). Još je Heider (1946) u teoriji balansa postavio da slaganje dviju osoba u stavovima prema nekom objektu je povezana s njihovim međusobnim sviđanjem, a što potvrđuju i istraživanja (npr. Montoya, Horton & Kirchner, 2008). Cilj ovog istraživanja bio je ispitati doprinos sličnosti stavova (stvarne i/ili percipirane), kao i različitih demografskih varijabli zadovoljstvu odnosom sustanara. Očekivano je da će kvaliteti odnosa, odnosno zadovoljstvu odnosom, doprinositi prvenstveno doživljaj pojedinca da ima slične stavove sa sustanarom percipirana sličnost), ali da će se utvrditi i doprinos stvarne sličnosti stavova te dvije osobe. Istraživanje je provedeno na 206 stanara studentskog doma (52 muškog i 154 ženskog spola), odnosno, 103 istospolna para sustanara koji nisu u srodstvu. Prosječna dob sudionika iznosila je 21 godinu (od 18 do 26 godina). Sudionici su ispunili upitnik pomoću kojeg su ispitane različite karakteristike zajedničkog života (npr. dužina suživota, stupanj prethodnog odnosa tj. kakav su odnos imali prije sustanarstva u rasponu od nepoznavanja do jako dobrog prijateljstva, način na koji su sustanari smješteni zajedno). Nadalje, ispitani su stavovi sudionika prema različitim objektima stavova nužnost rata, eutanazija, vjera u Boga, novac kao cilj u životu, karijera ili obitelj kao prioritet žene, razvod, kruta disciplina djece te crni humor), a osim vlastitih stavova sudionici su, na posebnom upitniku s istovjetnim česticama, trebali su procijeniti i stavove svog sustanara. Stvarna sličnost je određena kao apsolutna razlika odgovora dva sustanara, a percipirana sličnost kao apsolutna razlika odgovora jedne osobe kojom procjenjuje svoje i sustanarove stavove. Za zavisnu varijablu odabrano je zadovoljstvo odnosom sa sustanarom (Roommate Relationship Satisfaction Scale ; Pino, 2004). Rezultati su pokazali kako su samo varijable stupanj prethodnog odnosa (ß=.218, t=2.090, p= .038) i percipirana sličnost stavova (ß=.346, t=5.98, p= .000) bile statistički značajni prediktor zadovoljstva odnosom). Rezultati potkrepljuju pretpostavku da je za zadovoljstvo odnosom značajnija percepcija sličnosti stavova od toga da sustanari uistinu i imaju jednake stavove.

zadovoljstvo odnosom; stvarna sličnost stavova; percipirana sličnost stavova

nije evidentirano