hrvatski

Dvjestopedeset godina hrvatskog šumarstva ili kako su stvarane naše šume

Šume su temeljno samoobnovljivo prirodno dobro kojim raspolaže Republika Hrvatska. One su originalni proizvod hrvatskog šumarstva jer je šumarstvo po definiciji znanost, struka i umijeće gospodarenja i očuvanja šumskih ekosustava za trajnu dobrobit društva, okoliša i gospodarstva. Hrvatsko šumarstvo 2015. godine obilježava veliki jubilej 250. obljetnice postojanja jer su 1765. godine u Krasnu, Oštarijama i na Petrovoj gori osnovane prve šumarije – temeljne ustrojbene jedinice struke. U isto doba su načinjeni prvi opis i mapa velebitskih i kapelskih šuma nekadašnje ličke, otočke i ogulinske pukovnije Vojne granice (1764. – 1765.), te je objavljena prva Zakonska uredba o šumama (1769.). Razvoj šumarstva nastavljen je osnutkom prve strukovne škole u sklopu Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima (1860.). Sveučilišna šumarska nastava je počela prije 117 godina, otvaranjem Šumarske akademije, danas Šumarskog fakulteta, četvrte sastavnice u povijesti zagrebačkog sveučilišta (1898.). Hrvatsko šumarsko društvo, krovna staleška i strukovna udruga, osnovano je kao treće u Europi 1846. godine, a znanstveno i strukovno glasilo Šumarski list izlazi neprekidno od 1877. godine. Šumarstvo svake zemlje je ekološka i ekonomska infrastruktura. Ono mora osigurati kvalitetne životne uvjete izražene kroz općekorisna dobra koje šuma pruža, te gospodarska dobra uz uvjet strogog poštivanja načela potrajnosti. Potrajnost je korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u takvoj mjeri da se trajno održi njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal te da ispune, sada i budućnosti, bitne gospodarske, ekološke i socijalne funkcije na lokalnoj i globalnoj razini, a da to ne šteti drugim ekosustavima. Potrajnost je gospodarenje sa šumom na način kojim će ona pružati dobra kako nama tako u jednakoj ili u većoj mjeri i generacijama koje dolaze nakon nas. Načelo potrajnosti ili načelo održivoga gospodarenja šumama je definirano 1713. godine i do danas je ostalo jedini pravi primjer održivoga razvitka. Potrajnost je u šumarstvu Hrvatske uvedena 1769. godine. Zbog načela potrajnosti površina šuma Hrvatske u posljednjih stotinjak godina ima trend porasta. Načelo potrajnosti do danas je evoluiralo u načelo višenamjenske potrajnosti. Ono se sastoji u tome da se šumski ekosustavi na istoj ili većoj površini poboljšaju glede biološke raznolikosti, produktivnosti, vitaliteta, ispunjenja gospodarske i općekorisne uloge. Preduvjeti za ovo su očuvana ili veća površina šuma i prirodni način gospodarenja šumom. U posljednja dva desetljeća pojavili su se problemi koji ugrožavaju hrvatske šume, šumarstvo i načelo potrajnosti. Oni se mogu svrstati u tri skupine: 1) problemi ekološke provenijencije koji su povezani s funkcioniranjem šumskih ekosustava, 2) marginalizacija šumarske struke i ugrožavanje šumarskog inženjera kao temeljnog čimbenika nastanka, optimalnog i potrajnog funkcioniranja šuma, 3) problemi pravne regulative koja posredno ili neposredno ugrožava šume, šumarstvo i potrajnost. Šume i šumarstvo su potencijal razvoja Republike Hrvatske. Do sada je nedovoljno prepoznata činjenica kako hrvatske šume imaju svoju vrijednost izraženu u općekorisnim, ali i u gospodarskim dobrima koje nam pružaju i mogu pružati u budućnosti. Gospodarene šume bolje ispunjavaju općekorisne funkcije, posebice zaštite od erozije i bujica, osiguravaju povoljnu mikroklimu urbanih, turističkih, poljoprivrednih i drugih površina, pitku vodu, čisti zrak, imaju estetski i blagotvorni zdravstveni učinak te su poželjnija turistička destinacija. Zato je ulaganje u šume, šumska zemljišta, šumska dobra i šumarstvo jedan od ključeva razvitka i kvalitetnog života u Republici Hrvatskoj.

Hrvatsko šumarstvo; povijest šumarstva; hrvatske šume

nije evidentirano